Gdje griješimo i kako pravilno da obilježavamo krsnu slavu

Krsna slava označava trenutak kada su naši preci primili Hrišćanstvo i taj dan je namijenjen njima. Zato ih se valja sjetiti u porodičnoj atmosferi i tako obilježiti krsnu slavu. A, upravo je to dio običaja koji su Srbi vremenom pogazili, prilagođavajući obilježavanje slave savremnom životu.

U posljednjih dvadesetak godina pravimo slavlje sa sve većim brojem zvanica, bogatom trpezom i muzikom, a to svakako nije dio prvobitnih običaja.

Moderno doba donijlo je i nove modele ponašanja, pa nije rijetkost da se pojedini domaćini odlučuju čak za slavlje u kafani, a razlozi su uglavnom praktične prirode kako bi pozvali što više gostiju.

Međutim, ukoliko želite da slavu proslavite po pravilu, dovoljno je pozvati sveštenika da prije slave osvešta vodu, zatim umijesiti kolač, skuvati žito i sve to zajedno sa vinom i svijećom donijeti ujutru u crkvu na dan slave.

“Žito spremamo za spomen srodnika koji su slavili i koji su nam prenijeli slavu, kolač prinosimo za zdravlje naših ukućana, a vino je simbolika tijela i krvi Hristove. Dan prije slave valja posjetiti grobove svojih predaka, a na dan slave treba donijeti kolač, vino, žito i biti prisutan na molitvi i liturgiji i taj dan posvetiti Bogu”, objašnjava Miodrag Pavlović, sveštenik u niškom Sabornom hramu.

S druge strane, neki domaćini pozivaju sveštenika u svoj dom, što opet nije “po protokolu”, ali taj običaj datira iz doba kada je malo ljudi slavilo slavu, pa kako iz straha nisu odlazili u crkvu sveštenici su obilazili kuće. Danas ima sveštenika koji “po pozivu” odlaze kod domaćina, ali je praktičnije, a i pravilno je da taj dan oni koji slave obavezno posjete crkvu.

Slava nije hrana i piće

“Na žalost ima ljudi koji su tako navikli da pozivaju sveštenike, ali svakako je preporuka da dođu u crkvu i ispoštuju običaj. Što se slavlja u kafani tiče, definitivno nije ispravno tako slaviti slavu. Možda je jedino praktično nekome ko živi u manjem prostoru, a želi da pozove što više gostiju što opet i nije kako valja. Dakle, najvažnija stvar se ne nalazi se u hrani i piću već kao što sam već rekao, spremiti žito i kolač, doći u crkvu i okupiti ukućane. Kuća tog dana treba da bude otvorena za sve goste, koji se poslužuju obavezno žitom, a što se gozbe tiče to je sve po volji domaćina”, objašnjava otac Miodrag.

Najveća slava kod Srba je Sveti Nikola, zatim Sveti Arhanđel Mihailo, poslije njih tu su i Sveti Vasilije, Sveta Petka, Sveti Dimitrije, Sveti Luka, Sveti Jovan i mnoge druge.

Kuvati žito i za Svetog Arhanđela Mihaila

Otac Miodrag opominje da oni koji slave Svetog Arhanđela Mihaila uporno griješe jer ne kuvaju žito.

Za svetog Arhanđela Mihaila se sprema žito i to je ono što ljudi obično greše, pa ne spreme, jer ga smatraju živim svetiteljem. Međutim, u Bogu su svi živi i obavezno se sprema žito, objašnjava sveštenik.

Da se gosti poslužuju na slavi datira od davnina, kada su iz udaljenog mjesta dolazili gosti, pa je domaćin svakako morao da postavi trpezu.

Na slavi nije potrebna muzika već mirno okupljanje najbližih uz skromno posluženje ili kako je već domaćin u mogućnosti. Što se poklona tiče, nema pravila, nekada se domaćinu nosio šećer, so, ulje, a danas je to uglavnom vino ili kafa.

Izvor: blic.rs