Šta je mucanje i kako pomoći djetetu kada muca?

Mucanje pogađa osobe svih uzrasta, ali najčešće je u djece u dobi između 2 i 6 godina starosti koja razvijaju govor. Dječaci tri puta češće mucaju nego devojčice. Većina djece ipak preraste svoje mucanje i procjenjuje se da manje od 1% odraslih muca. U okviru „Škole roditeljstva Nada Lazić“ stručna saradnica – logoped Tanja Lukovac, budućim roditeljima daje informacije koje su bitne za razvoj govora mališana.

Kako se manifestuje ovaj problem?

Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produžavanjem govornih zvukova, slogova ili reči ili pak osoba ne može da otpočne da govori. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili vilica ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koja osoba koja muca radi dok pokušava da govori. Određene situacije, kao što su govor ispred više ljudi ili razgovaranje telefonom često pogoršavaju mucanje, dok neke druge situacije kao pjevanje na primjer, često popravljaju poremećaj.

Šta je fiziološko mucanje?

Svako dijete prođe kroz fazu fiziološkog mucanja. To je normalni razvojni put i traje od 20 do 40 dana. U periodu između druge i četvrte godine života dijete savladava oko 2.500 gramatičkih oblika. Potpuno je prirodno da tokom procesa učenja svih gramatičkih pravila mališan griješi i „sapliće se“ u govoru. Suviše brižne majke upadaju u zamku pretjerivanja, pa se dešava da iskompleksiraju dijete. Mališan pod uticajem treme i pretjerane pažnje počne da ponavlja slogove i glasove, što podsjeća na mucanje, ali to nije. Fiziološko mucanje u fazi pojavljivanja indentifikuje se sa nefluentnim govorom. Svako skretanje pažnje na sam način dječjeg govora ometa spontane misaono-jezičke procese i dijete koje nije ni bilo svjesno svog zamuckivanja, počinje zaista da muca.

Kada je u pitanju primarno i sekundarno mucanje?

Kod ove vrste mucanja dijete ponavlja pojedine glasove ili slogove, ali ne i riječi. Tada možemo kod djeteta uočiti izvjesnu napetost, ali dijete nema svijest o svom govornom problemu. Prelazak između primarnog i sekundarnog mucanja jeste pojava tranzijentnog mucanja, koje pokazuje dve osnovne karakteristike: učestalije je i napornije, tenzija mišića je povećana, trajanje grča je produženo i dijete postaje svjesno svojih govornih poteškoća. Kod sekundarnog mucanja javlja se opšta mišićna napetost cijelog tijela, a posebno govornih organa, dijete počinje da ima strah od govora, razvija svijest o sebi kao o osobi koja muca, javljaju se tikovi i odbrambeni pokreti, mucanje ima povratno dejstvo na psihu djeteta i može znatno uticati na razvoj neadekvatnog ponašanja i problema u učenju.

Kako pomoći djetetu koje muca?

• Uspostavite pravilne ritmove spavanja, ishrane i aktivnosti u dnevnoj rutini vašeg djeteta..
• Skratite vrijeme boravka djeteta ispred TV ekrana video igrica, budite u prirodi što više.
• Bodrite vaše dijete da govori i osjeća radost i zadovoljstvo u tome.
• Ne govorite i ne podstičite druge da govore umjesto njega.
• Posvetite mu dovoljno vremena, odvojte svakog dana neki period kada ćete provoditi vrijeme sa svojim djetetom baveći se nekim zajedničkim aktivnostima – pričajući priče, doživljaje, planove, igrajući se….
• Usmjerite pažnju svog djeteta na aktivnosti u kojima je uspješno.
• Dozvolite da osjeti da ga volite i da je ono važno za vas.
• Smanjite stresne situacije u porodici.
• Ne krivite sebe ni svoje dijete zbog njegovog/njenog mucanja.
• Dajte sami dobar primjer govoreći lagano.
• Budite strpljivi kada dijete govori.
• Pustite dijete da samo pravi rečenice i dozvolite mu da završi vlastitu misao (ali mu ipak ponudite adekvatnu riječ – naročito ako je dijete sasvim malo, dok se ne obogati djetetov fond riječi).

Izvor: Prva.rs