Halid Muslimović: Plavi čuperak odlazi u prošlost!

Halid Muslimović, legenda eksjugoslovenske narodne muzike, za Press otkriva ima li na estradi socijalnih slučajeva, zašto se dešava hiperprodukcija pjevača, da li je Vesna Zmijanac sa njim htjela brak, kako je prodavao zeleniš na prijedorskoj pijaci, ko ga je napadao zbog nastupa u Beogradu…

Otkriva i da će od Nove godine prestati da nosi pramen u kosi po kojem je u bivšoj državi dobio nezaboravni nadimak “plavi čuperak”.

“Čuperak je tu još malo i, ako bog da, poslije Nove godine ću prekinuti tu istoriju koja je dugo trajala. Više ga neću farbati, ali ću s druge strane imati novu frizuru i imidž”, najavljuje ovaj pjevač koji je snimio preko 20 albuma, prodao preko osam miliona ploča i drugih nosača zvuka i slike, održao preko 5.000 solističkih koncerata i dobio brojne prestižne estradne nagrade.

“Na estradi 70 odsto ljudi folira, a socijalnih slučajeva ima jer je estrada nemarna. Dosta estradnih umjetnika nije prijavljeno, ne vodi računa o penziji niti ima osiguranje, pa se dešavalo da su mnogi iz starijih generacija umrli, a da ništa nisu imali. U tom smislu, velika je šteta što muzičari i pjevači dok su mladi i u naponu snage ne razmišljaju o sebi, o tome da će doći starost i da će im gorepomenute stvari trebati”, upozorava Halid i s tim u vezi dodaje da je, uz pirateriju, gorući problem i slaba isplata autorskih prava izvođačima i autorima hit kompozicija.

“Autorska prava u BiH su zakonski rješena, ali je problem u primjeni, pa su autori, po meni, jedan od najugroženijih slojeva ljudi u državi. Na primer, ja sam u bivšoj Jugi bio jedan od najplaćenijih. Kvartalno sam dobijao između 100 i 150 hiljada maraka, dok u BiH prošle godine nisam dobio ni dvije hiljade maraka za cijelu godinu. Po meni, rješenje je da se ova ionako slabo plaćena prava isplaćuju svaka tri mjeseca jer autori jedva opstaju. Da ne pominjem da nije dobro što im muzičari i izvođači plaćaju direktno. To ne valja ni za pjevače ni za autore”, ocjenjuje Muslimović.

Preko 600 humanitarnih koncerata

Još ističe da se na prostoru bivše Jugoslavije pojavilo dosta novih i kvalitetnih estradnih umjetnika, ali hiperprodukciju pjevača u muzičkim rijalitijima ne posmatra kao dobar projekat.

“Tu se u skladu sa šou-biznisom dobija kvantitet, a ne kvalitet pa od hiljadu talenata “uspije” jedno, dvoje ili troje, dok svi ostali ostaju razočarani i ne dobijaju ništa. Čak je pitanje da li će ti pobjednici u nedostatku kvalitetnih menadžera išta napraviti u karijeri jer je poznata stvar da najčešće traju jednu sezonu”, objašnjava poznati Prijedorčanin i navodi da su prave zvijezde rijetkost jer narod nema vremena da sluša prave stvari, a i putem medija servira se sve i svašta.

“Svako se za novac može pojaviti na TV i pustiti numeru koju hoće bez obzira na to što ljudi u tom slučaju mijenjaju kanale… Zapravo, takvi pjevači kod publike i omladine mogu da prođu samo poslije jedan ili dva sata ujutro. Preko dana mislim da ne bismo prošli. Uostalom, za preko 30 godina karijere bezbroj njih sam dočekao i ispratio. Dakle, sve ima svoju vrijednost, odnosno ništa ne traje ako nije kvalitetno – ističe Halid i otkriva neke nepoznate detalje iz svog djetinjstva kada je na prijedorskoj pijaci prodavao zeleniš koji je uzgajala njegovam majka.

“Potičem iz prave “borbene” radničke porodice. Pomagao sam i ocu koji je kao fizički radnik od rane zore radio u fabrici celuloze i papira “Celpak”, a posle privatno obavljajući građevinsko-tesarske radove. Ponosan sam na roditelje koji su me vaspitali u fer-pleju, čestitosti i marljivosti”, kaže Muslimović, koji se još kao srednjoškolac uhvatio gitare i pjevanja u kulturno-umjetničkim društvima, kafanama i na muzičkim audicijama.
On bi možda i ranije krenuo u estradne vode da, kako kaže, nije išao da prvo završi srednju metalostrugarsku školu i zanate varioca, livca i kovača (kasnije i ekonomski fakultet).

“Moja karijera je počela munjevito 1982. Ubrzo sam postao hit pevač u Jugoslaviji, a već za tri godine najtiražniji estradni umjetnik. To je zaista dugo trajalo, ali sve su prekinuli nemiri na našim prostorima. Smanjilo se tržište i neki moji snovi iz vremena kada sam imao 29 godina, bio mlad i na vrhuncu, ostali su neostvareni do kraja. Tu mislim na činjenicu da sam u onoj državi otvorio prvu privatnu diskografsku kuću “Halix records”, koja i danas postoji, a trebalo je da ima svoj radio, televiziju, proizvodnju i štampariju i bude preteča ovoga što sada gledamo na TV Pink i u “Grandu”, kaže Halid koji je u gradu na Sani završio gradnju hotela započetu još 1989. godine.

Na pitanje da li se prisjeća dana kada su ga startale žene i tinejdžerke, a mnogi poredili sa Zdravkom Čolićem, Muslimović kaže da je Čola bio i ostao model kako treba da izgleda estradna ličnost i top-zvijezda.

“A to što je nedavno izjavila Vesna Zmijanac da je sa mnom osamdesetih godina navodno htela da ima brak, da sam joj bio neostvarena želja i da mi je posvetila pjesmu “Nevera moja bio si ti”… Vesna ko Vesna, nisam hteo to da demantujem ni da od toga pravim aferu. Uglavnom, interesantno je to što ona nakon svega priča”, zagonetno kaže Halid, koji od svojih antologijskih kompozicija koje je pjevao i pisao izdvaja “Oj, jarane, jarane”.

“Ta pjesma je za mene bila preokret. Kasnije mi je “Znam za sve sam kriv” donijela nagradu za pjevača, autora i hit godine. Inače, moja lična karta je pjesma “Mene je učilo vrijeme”, a ponosan sam i na pjesmu “Zaplakala Bosna”, koja se cijelo vrijeme pjevala među svim narodima kao i danas. Drage su mi i “Slušaj, majko, moju pjesmu”, “Učini bar jedan pogrešan korak”, “Putuj, putuj, srećo moja”, “Nije mene, dušo, ubilo”…” nabraja Halid i prisjeća se scene iz kultnog filma “Kako je propao rokenrol”, gde Srđan Žika Todorović prolazi kraj njegovih plakata.

“Može se dosta govoriti o tome, ali mogu reći da sam u narodnu muziku ubacio dosta elemenata rokenrola. Bio sam prvi koji je uveo električnu gitaru u folk, što su kasnije svi usvojili”, kaže Halid, koji je bio i među prvima koji su poslije rata nastupili u Beogradu.

“Tamo sam proveo puno lijepih godina, pravio najveće koncerte, tiraže. I Sarajevo je, takođe, moj grad u kojem sam počeo. I kao što u Beogradu tada mnogima nije bilo drago što sam došao, tako su me neki u Sarajevu zbog toga pljuvali. Upravo su se ti što su me najviše napadali poslije mene tamo pojavili i sebe demantovali. Neću ih spominjati. Znaju oni ko su i, kako god, svima bi nam najbolje bilo da bude uspostavljena nekadašnja dobra saradnja, da se okanemo ratnih godina i uhvatimo ekonomije i boljeg života”, poručuje Halid i pita se hoće li ikako političari u BiH i regiji izvući narod iz blata.

“Za to još ima šanse i oni to mogu napraviti ako imaju volje i sloge. Da stvore dobar teren za igru pa da dajemo golove, pobeđujemo, da se smejemo svi, od vodoinstalatera i pevača, do mašinovođe. Ja u to verujem”, zaključuje naš sagovornik.

Izvor: Press