Kraljica instrumenata iz Banjaluke osvojila dušu i publiku

Teodora Solarević imala je samo sedam godina kada ju je mama odvela na muzički koncert, pa se još tada, a sada učenica devetog razreda banjalučke Osnovne škole “Jovan Cvijić” zaljubila u zvuk gitare.

Od tog vremena prošao je duži period, a Teodora se oprobala u muzičkom svijetu i do sada stekla brojne nagrade.

Da bi ispunila svoje snove morala je čekati dvije godine, kako bi upisala muzičku školu. Na prijemnom ispitu u Osnovnoj muzičkoj školi “Vlado Milošević” prijavila se za gitaru, ali joj je rečeno da je za nju bolje da se posveti nešto zahtjevnijoj violini, iako je imala sluha i za gitaru.

“Bila sam iznenađena kada mi je komisija u Muzičkoj školi rekala da je za mene šteta da upišem gitaru i da je bolje da se posvetim kraljici instrumenata violini. Od starijih učenika u Muzičkoj školi slušala sam razne priče o violini koje mi nisu prijale, ali i pored toga u nekom strahu i panici opredijelila sam se za nju i nisam pogriješila. Uz dosta vježbe i dobre profesore savladala sam je”, kaže nam Teodora.

Zahvaljujući svakodnevnom vježbanju i po dva sata kada se bližio nastup, ova mlada umjetnica postala je pravi talenat za violinu.

Pohvale od svih

Svojim virtuoznim izvođenjem raznih numera zadivila je mnogobrojnu publiku na raznim takmičenjima, ali i komšije i nepoznate ljude, koji joj često daju lijepe komplimente.

“Komšije koje i ne poznajem često mi govore kako lijepo sviram, pričaju mi kad ih sretnem na putu do škole”, dodaje ova mlada talentovana Banjalučanka.

Ali za Teodoru početak nimalo nije bio lak, posebno što je ova djevojčica u određenom periodu života doživjela tešku bolest, te joj je bila oduzeta lijeva ruka, koja je bila bitna za violinu.

“Prije četiri godine doživjela sam moždani udar, koji me bio udaljio od svijeta violine i paralizovao čitavu lijevu stranu tijela. Ipak, nakon dužeg oporavka, uspjela sam se vratiti u muzičke vode. Oporavak je bio dug, svirati violinu sam morala ponovno učiti, to je ostavilo dosta posljedica na mene, ali nisam htjela odustajati od violine”, naglašava hrabra Teodora.

U ostvarivanju velikih rezultata Teodori je bila potrebna dobra organizacija, ali i velika podrška roditelja, sestara i komšija, kojima nije smetao ponekad dosta dug zvuk violine iz njene kuće.

Sestrinski “orkestar”

Da bi napravila uspjeh, pretežno je vježbala naveče, pa joj je i starija sestra Milica i pored pripremanja prijemnog ispita za Elektrotehnički fakultet dozvoljavala da pravi buku u kuću, te se trud isplatio. U ostvarivanju rezultata Teodora je imala i pomoć mlađih sestara Ane i Katarine, koje su takođe talentovane za umjetnost.

Sestra Ana gledajući stariju sestru kako ostvaruje zapažene rezultate na takmičenjima odlučila je da krene njenim stopama i upisla je muzičku školu smjer klavir.

“Često sam išla gledati sestrine nastupe i gledajući je kako ostvaruje rezultate to me je potaklo da se i ja bavim muzikom. Teodora je moja velika inspiracija i pored obaveza koje ima pomaže mi da se pripremim za nastup i tjera me da vježbam klavir iako mi se ponekada ne da”, ističe Ana.

Ove dvije sestre ponekad znaju udružiti talente i za rodbinu i prijatelje organizuju malu svirku, kojoj se pridruži i najmlađa sestra Katarina izvođeći prve baletne korake.

Poslije završetka devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja i šestogodišnjeg osnovnog muzičkog obrazovanja Teodora planira upisati Gimnaziju, violinu će profesionalno ostaviti po strani, a više se posvetiti pisanju pjesma, s kojima je takođe osvajala mnoge nagrade na školskim takmičenjima, ali i kompovanju modernih instrumentala na violini.

“Poslije violine moje primarno zanimanje je poezija, kojoj ću se i dalje posvetiti. Želim u skoroj budućnosti objaviti knjigu. Violinu ću ostaviti profesionalno po strani, ali ne i posve. Na njoj ću za svoju dušu komponovati modernu muziku, a da sam se nekada bavila muzikom govoriće mnogobrojne nagrade”, kaže Teodora.

Izvor: Nezavisne