‘Virtuelna stvarnost’ vs. ‘Daske koje život znače’

30. January 2012.

Dominacija filmske industrije, odnosno ‘virtuelne stvarnosti’, je iskrivila sliku mladih ljudi o pravim vrijednostima. Na cijeni su filmski noviteti, a ‘daske koje život znače’ pale su u zaborav.

‘Virtuelna stvarnost’ vs. ‘Daske koje život znače’

Sa pojavom sve popularnije 3D projekcije filmova u našem gradu, većina mladih Banjalučana je počela aktivnije da posjećuje bioskop. Razlog tome je, kako kažu, što novu tehnologiju ne mogu ispratiti na svojim starim TV uređajima ili kompjuterima, kako su to do sada činili gledajući piratske verzije filmova ili iznajmljivajući ih iz DVD klubova.

Iluzija virtuelnog svijeta predstavljena mladima putem socijalnih mreža Fejsbuka, Tvitera i sličnih doprinijela je njihovom prevelikom interesovanju za nova tehnološka dostignuća virtuelne industrije. U taj domen spadaju kako igrice za Play Station u trećoj dimenziji, tako i filmovi rađeni na sličan način.

Nedavno sam prisustvovala jednoj takvoj projekciji filma. Bespredmetno je govoriti da su specijalni efekti bili vrhunski, ali sam film… Žao mi je što sam potrošila svoja dragocjena dva sata na film u kojem nevidljiva sila iz svemira napada zemlju i istrijebljuje ljudsku vrstu.

Poštujem naučnu-fantastiku kao žanr, ali morali ste i vi primijetiti kako je danas sve više takvih filmova i knjiga. Zaluđene tinejdžerke obljepljuju svoje sobe kojekakvim vampirima, koji su nakon popularnosti filma našli mjesto u svim tinejdžerskim časopisima, pa i na odjeći, školskom priboru i slično. Nalazeći se u tom šarenilu načinjenom komercijalizacijom filmskih likova, često im je teško razlikovati imaginarni od stvarnog svijeta.

Pogledajmo sada ‘staro, dobro pozorište’. Broj posjeta pozorištu od strane mladih ljudi i dalje stagnira, da ne kažem – opada. Nastavnim planom i programom osnovnih i srednjih škola su planirane organizovane posjete učenika bioskopu ili pozorištu. Posjete su potvrđene i iz pozorišta.

Ljiljana Čekić

„Preko 30% odigranih predstava jesu takozvane ’đačke predstave’ koje gleda školska publika srednjih škola i viših razreda osnovnih škola i to su predstave koje po svom sadržaju odgovaraju takvoj publici“, istakla je Ljiljana Čekić, glumica u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

Prisiljeni neopravdanim časovima i lošim ocjenama, učenici su primorani da prisustvuju određenoj predstavi, međutim, koliko će njih doći samostalno u pozorište da bi odgledalo neku predstavu?

Nikola Prerad

„Češće posjećujem bioskop jer je on popularniji među mladima. Ne mogu reći da ne volim pozorište. Pogledam poneku predstavu kada škola organizuje. Rado bih ga i češće posjećivao ali moji prijatelji više uživaju u filmovima, pa zato sa društvom češće idem u bioskop“, izjavio je Nikola Prerad, učenik banjalučke Gimnazije.

Predstave, koje najčešće prikazuju ljudske sudbine i ukazuju probleme u društvu, bivaju zapostavljene od strane mladih ljudi zarad nerealnih situacija koje su najčešće osnov svakog filma nove produkcije.

Aleksandar Stojković Piksi

„Pozorište ne stari niti može da ostari i izgubi trku sa bilo kakvim tehničkim dostignućima u TV i filmskoj industriji. Ono postoji preko hiljadu godina i postojaće dok je svijeta i vijeka, nikakva tehnika ne može da zamijeni živog glumca i živu riječ na sceni“, istakao je Aleksandar Stojković Piksi, glumac u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

Ja bih se složila jednim dijelom sa gospodinom Stojkovićem. Tu su još uvijek starije generacije koje nisu ‘uvučene’ u virtuelni svijet i koje cijene pozorište i glumce. Međutim, ja se brinem šta nam budućnost nosi. Kada smjena generacija nastupi, da li će pozorište morati staviti bravu na svoja vrata ili ćemo nešto učiniti po tom pitanju?!

Šta ti misliš o ovoj temi?