Balerina iz Venecuele svila gnijezdo u Banjaluci: Ljudi su gostoljubivi, sa običajima se još borim

Ljudi su gostoljubivi, topli i osjećam se dobrodošlo, iako me još pomalo zbunjuju neke njihove navike, kaže Berioska Kamakaro, koja je stigla iz Venecuele i svila životno gnijezdo u Banjaluci.

Za Banjaluku kaže da je miran i bezbjedan grad, ali će joj trebati još vremena da se navikne na ovdašnje običaje.

“Neobično mi je to što u kućama imaju vrata za svaku prostoriju, a na podovima su obavezni tepisi. Čudim se što se papuče nose u kući i što moram zatvoriti prozor ako otvaram vrata” priča Kamakaro, koja još nije shvatila fenomen promaje i stalno prigovaranje na vremenske prilike.

U Banjaluku je stigla sa suprugom koji je došao zbog posla.

“Banjaluku sam prvi put posjetila 2010. godine, a prije otprilike godinu i po sam došla da živim ovdje. Slabo govorim srpski jezik, ali ljudi imaju razumijevanja i komuniciraju sa mnom” kaže Berioska.

Hrana joj se sviđa, iako je potpuno različita od njene nacionalne kuhinje, a u tanjiru najviše voli da vidi sarmu i burek. Iako nije ljubitelj alkohola, ne bježi od toga da popije koju čašicu rakije kruške i kuvanog vina.

Možda i jedina Venecuelanka u Banjaluci je profesionalna balerina, a nakon što je vidjela da nema učitelja baleta, odlučila je da svoje znanje prenese na najmlađe.

“Djeca su talentovana i veoma zainteresovana za balet. Trenutno imam 15 polaznika i treniramo u Domu omladine. Prva tri mjeseca bilo je veoma teško, jer sam imala samo jednu polaznicu. Za sada nemam dječaka u grupi, ali voljela bih da nam se pridruži bar jedan” kaže balerina.

Njena deviza je da se najbolje uči na nastupima, pa se trudi da polaznici svakog mjeseca imaju po jedan nastup u Domu omladine.

“Tokom nastupa osjećaj je potpuno drugačiji, želim da djeca to iskuse. Ukoliko pogriješiš na pozornici, moraš sam da se snađeš, nema pomoći učitelja ili roditelja. Nadam se da ćemo u budućnosti nastupati i na drugim mjestima” rekla je Kamakaro i dodala da je učenje baleta dug proces za koji je neophodno mnogo strpljenja.

Iako nije imala priliku da mnogo puta pogleda neku od predstava u pozorištu ili posjeti koncerte, ono što je do sada vidjela joj se dopalo.

“Banjalučani imaju dobar osjećaj za muziku” pohvalila je svoje nove sugrađane.

Želeći da upoznata i ostale gradove, veoma često putuje, pa je lijepe uspomene ponijela iz Višegrada, Sarajeva, Travnika, Mostara, a stigla je i do Beograda, Zlatibora i Mokre gore.

Karijera

Nakon što je završila osmogodišnju školu klasičnog baleta u rodnoj Venecueli, Berioska Kamakaro se pridružila nacionalnom teatru “Teresa Karenjo”, gdje je radila osam godina. Zatim je odlučila da počne raditi samostalno kao učitelj baleta u Karakasu, nakon čega je posao odveo u najveće američke gradove.

Izvor: Glas Srpske