Miloš Milinović: Vrijeme da bude prekinuto ćutanje o Diani Budisavljević

Nevesela, ali topla, iskrena ljudska priča o nesebičnim herojskim djelima Diane Budisavljević ponovo se digla iz pepela zaborava kroz dvije knjige banjalučkog književnika, ali i bivšeg logoraša sabirnog centra u Sisku Miloša Milinovića.

Riječ je o knjigama “Dianina djeca” koju je prošle godine izdao “Glas Srpske”, a doživjela je i drugo izdanje, dopunjeno novim tekstovima i dokumentima iz dnevnika Diane Budisavljević pod nazivom “Ljubav za djecu Kozare” koju je izdalo Udruženje “Jasenovac, Donja Gradina, Banjaluka”.

Kako je za “Glas Srpske” ispričao Miloš Milinović, planira da izda i treću knjigu koja će se zvati “Ljubav za djecu u nevolji”, kako kaže, “za svu djecu u nevolji, a ne samo kozaračku, sa podnaslovom “Dianin veličanstveni humanizam”.

“Došlo je vrijeme da bude prekinuto ćutanje, a da se sve prošle i buduće generacije bolje upoznaju sa herojskim djelom Diane Budisavljević. Za njeno ime vezan je nevjerovatan podatak da je iz ustaških kazamata spasla oko 12.000 nejači, a kroz koji sam zajedno sa mlađim bratom i sestrom i sam prošao”, rekao je Milinović i dodao da je dosta istražio o Dianinim djelima prije pisanja knjige.

Potresno svjedočanstvo o uplašenoj dječici, koja su otrgnuta iz naručja svojih majki, kao i iskustva iz logorske golgote Milinović detaljno opisuje u svojim knjigama.

“Ustaše nisu marile za tu djecu. U logorima je vladao sistem surovosti do krajnjih granica iako su bila u pitanju nevina dječica”, kaže Milinović.

Priča o Diani kao Austrijanki koja je bila udata za uglednog ljekara, Srbina, te ističe da je uz sve privilegije ona mogla sasvim pristojno da živi. Ali krajem oktobra 1941. godine, ona je od svoje svastike čula šta se radi djeci u logorima.

“Međutim, Diana nije bila takva. Njena dobrota i humanost pretvorili su se u njeno životno djelo, a to je da spasi, naravno uz brojne prijatelje, što više djece iz ustaških logora”, ističe Miloš Milinović, te dodaje da ona nikoga nije pitala ni kako se zove, ni koje je nacionalnosti, već je samo pomagala.

On ističe da je Diana tada rekla da joj je to bio najveći dar u životu koji je dobila, mogućnost da spasava ljude, a naročito djecu od sigurne smrti.

“Ta njena misija je bila puna rizika i neizvjesnosti, jer su ustaše bile i te kako revoltirane bilo kakvim pomaganjem, naročito Srbima, tako da je nailazila na veliki otpor ustaša. Međutim, to je apsolutno nije pokolebalo, jer je smatrala da kada su u pitanju djeca, ni sam njen život nije važniji od hiljada drugih”, svjedoči Milinović.

Miloš Milinović naglašava da priča o Diani još nije dovoljno “izronila iz zaborava istorije”, te da podržava  svakoga ko se na bilo koji način bavi njenim humanitarnim djelom, jer je ona “žena koja pripada svim istorijama”.

Kamilo Bresler

“Najvjerniji Dianin pomagač bio je Kamilo Bresler, veliki humanitarac i antifašista. On je, inače, rodom iz Skender Vakufa, današnjeg Kneževa. Njih dvoje su najviše učinili za spas djece iz logora. Dok ih je Diana izvlačila iz logora, Bresler se nakon toga brinuo za njih da ne bi ostali na ulici, što nije bilo nimalo jednostavno. Nikada ne smijemo zaboraviti herojstvo spasavanja bespomoćne, male dječice, čiji životi su spaseni ovim velikim humanitarnim rukama”, rekao je Miloš Milinović.

Izvor: Glas Srpske