U ikoni Milijana i Slobodana otkrivaju dušu drveta

Milijana Mitrić, član Udruženja distrofičara Banjaluka, rodom iz Šipova, koja se već sedam godina bavi pirografijom, najviše voli da crta ikone.

Pirografija, tradicionalni oblik likovne umjetnosti na drvetu, je jedna od najtežih i najzahtjevnijih tehnika oslikavanja drveta, ili, kako bi u narodu rekli, “oslikavanje vatrom”.

– Još kao dijete sam imala kreativne sklonosti. Ni slutila nisam da posjedujem dar za slikanje pirografijom, dok prije sedam godina nisam otišla na kurs, koji je organizovalo naše udruženje – ispričala je Mitrićeva, koju smo zatekli kako oslikava lik čarobnjaka iz “Led Cepelina”.

Talentovana Mitrićeva, iako od svoje sedme godine boluje od mišićne distrofije, do sada je izradila mnogo ikona. Kaže da ih je nekoliko prodala, ali da ih je najviše poklonila dragim ljudima.

– Laganim potezima pirografa, preciznim sagorijevanjem drveta stvaraju se linije, a lik sveca trajno se prenosi na drvo – objasnila je Mitrićeva, dodajući da po završetku crtanja pomoću pirografa, ikona se lakira specijalnim lakom, koji joj daje konačan izgled.

Za pirografiju najviše koristi svijetlo drvo kao što je lipa, jer ima nenametljivu teksturu pa daje dobre kontraste. Međutim, za ovaj hobi koriste se i druge vrste drveta.

– Zahvaljujući porodici iz Šipova, lipe za izradu ikona mi ne manjka. Prva i najdraža ikona mi je ikona svetog Georgija – rekla je Mitrićeva.

Ona je dodala da joj za izradu ikone treba oko 30 časova aktivnog rada.

Iako je vrijeme praznika, kaže da skoro nema zainteresovanih za kupovinu ikona, najviše zbog besparice.

Pored pirografije, ova mlada Šipovljanka se bavi, doduše nešto manje, i slikanjem na staklu, a i ovu tehniku je naučila zahvaljujući kursu koji je organizovalo Udruženje distrofičara.

– Ovaj hobi je mnogo skup. Samo jedna boja od deset mililitara košta od osam do 12 maraka, a za početno slikanje mi treba najmanje deset takvih – dodala je.

Slobodan Bobo Novaković, mnogima poznat kao talenat iz podgrmečkog sela Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca, prije više od tri decenije počeo je kao samouk slikar, a i danas živi od svoga rada.

– Počeo sam da se bavim slikarstvom prije 35 godina i to je na početku bio hobi, koji je s vremenom prerastao u stvarno zanimanje i životni poziv – priča Novaković.

Veliki dio djetinjstva i mladosti proveo je u Sarajevu, Mostaru i Trebinju. Osnovnu školu za gluvonijeme završio je u Zemunu, a srednju školu u Kragujevcu gdje je stekao diplomu mašin-bravara.

– Po povratku iz škole počeo sam sa slikanjem u mom rodnom selu Risovac. Radio sam raznim tehnikama, temperama, vodenim bojama, tušem, ali kada sam dobio priliku da radim u drvetu, znao sam da je to moje buduće zanimanje – prisjetio se Novaković.

Danas, isključivo radi tehnikom pirografije – paljenjem na drvetu. Motivi su raznoliki, a posebnu pažnju pridaje izradi ikona i ikonostasa.

– Radio sam ikonostase u šest crkava, a jedan takav je i u pravoslavnoj crkvi u ovdje kod nas, u Krnjeuši. Ikonostasi su sami po sebi unikatni, jer osim tih šest, ne postoje takvi u svijetu rađeni tehnikom pirografije – kazao je Novaković. Sa pogledom na crkvu, koja mu je kako kaže najveća inspiracija, iz porodične kuće Novakovića nastala su velika djela, poput ikona “Rođenje Hristovo” posvećeno Božiću, i “Bogorodica Trojeručica” koja krasi ikonostas. Pored toga tu su i slike “Kosovka djevojka”, “Seoba Srba” i mnoge druge. Djela ovog umjetnika našla su se i u privatnim kolekcijama vladike Hrizostoma, predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Biljane Plavšić i Emira Kusturice. Među likovima poznatih koji krase Bobine slike našao se i Novak Đoković.

Iako su djela posebna, prodaja slabo ide.

– Malo ko danas mari za umjetnost, među ljudima vlada besparica pa rijetko izdvajaju novac za umjetnine. Za izradu jedne slike treba mi u prosjeku deset dana, prvoklasno drvo i kvalitetne boje, pa je stoga sve skupa teško, ali ljubav prema ovom poslu je još jača od svih životnih prepreka – kazao je Novaković.

Izložbe
Novakovićeva djela “Sarajevo”, “Mostar”, “Njegoš” i “Hilandar” našla su se na manifestaciji “Vikend istih sposobnosti” u Sarajevu, zatim u galeriji “Preporod”, a kako i sam kaže izlagao je svoja djela širom bivše Jugoslavije, od Bihaća do Beograda i dobio niz priznanja.

Ambasador dobre volje
Veliki broj svojih djela Novaković je poklonio strancima koji su pokazali dobru volju u rješavanju problema izbjeglih i raseljenih lica, pa su ga mnogi prozvali ambasadorom dobre volje.

Izvor: Glas Srpske