Glumački šarm Zeljkovića živi u sjećanjima

Šarm i pozitivna energija koje su na scenu banjalučkog pozorišta donosili glumački, ali i ljubavni par Mara i Vlado Zeljković oživio je među ljubiteljima teatra, ali i umjetnicima koji su od njih učili prve dramske korake.

Omaž Zeljkovićima koji su bili među prvim glumcima sadašnjeg Narodnog pozorišta Republike Srpske održan je u srijedu uveče u Banskom dvoru Kulturnom centru u Banjaluci. Veče sjećanja dio je manifestacije “Vezeni most”, a majstora glume prisjetili su se glumac Dobrica Agatonović Aga, književnik Ranko Risojević, ali i publika.

Mara i Vlado Zeljković svojim likom i djelom obilježili su vrijeme i prostor u kojem su živjeli, a svojevremeno su “nosili” repertoar banjalučkog teatra.

Agatonović, koji je u Banjaluci prvi put na daske koje život znače stao 1965. sa nostalgijom se prisjeća vremena kada je glumio i drugovao sa “čika Vladom”, kako ga je zvao.

Pažljivo je pratio moj rad i mnogo mi je pomogao. Držao me za ruku i učio me da hodam po sceni, mnogo toga njegovog je ostalo u meni. Voleo me i cenio, stvarao je od mene nešto – kazao je Agatonović.

Priča da je Zeljković bio svestran glumac sa odličnim glasom, ali i da je volio kafanski život. Agatanovića je, kada se doselio iz Srbije, šarmantni glumac “krstio” u Banjalučanina, uz pomoć Vrbasa i rakije.

Vlado Zeljković je poticao iz banjalučke trgovačke porodice, a ljubav sa Marom Pavlović krunisao je brakom u kome su dobili kćer Oliveru. Iako je završio trgovačku školu teatarskoj trupi pridružio se na poziv tadašnjeg upravnika pozorišta Dušana Radenkovića, a početkom tridesetih godina 20. vijeka dobio je stalni angažman. Igrao je zajedno sa značajnim glumačkim imenima.

Zeljkovići su 1936. zajedno otišli u Novi Sad, ali se Mara poslije rođenja kćeri mnogo manje bavila glumom. Kasnije su živjeli i u Sarajevu, a u Banjaluku su se vratili 1950, kada je Vlado nastavio karijeru i igrao svoje najbolje uloge. Antologijska rola mu je uloga Švejka u predstavi “Dobri vojnik Švejk” rađenoj prema istoimenom djelu Jaroslava Hašeka. Igrao je i Davida Štrpca u “Jazavcu pred sudom” Petra Kočića, ali i niz drugih glavnih i sporednih uloga.

Risojević je podsjetio kako je književnik Skender Kulenović pohvalno pisao o Vladi Zeljkoviću i istakao kako je on bio izražajan glumac.

Glumio je cijelim tijelom, ta moć ne može da se nauči, sa tim se čovjek rađa. Mara i Vlado su zajedno 1949. godine igrali najznačajniju predstavu “Dundo Maroje”. Mara se istakla čak i u ulogama gdje je igrala kućnu pomoćnicu, a oboje su bili jako komični – kazao je Risojević.
Prvi susret

Vlado Zeljković i Mara Pavlović prvi put su se sreli kada je ona sa sestrom Kosanom došla u banjalučko pozorište. Prethodno je napustila učiteljsku školu koju je pohađala u generaciji sa Brankom Ćopićem. Karijeru je započela kao honorarna glumica 1932. godine, a ubrzo je dobila prvi profesionalni angažman.

Izvor: Glas Srpske