Company

Čast izuzecima!

23. March 2012.

Predstave, koncerti, izložbe, promocije knjiga, filmovi – samo je dio onoga što čini banjalučku kulturnu scenu. Da nam kulturnih dešavanja ne nedostaje svakodnevno svjedoči i bogat repertoar brojnih kulturnih institucija u našem gradu. Međutim… Preovlađuje li na banjalučkoj kulturnoj sceni kvalitet ili kvantitet, i koliko nas pojedini događaji, zaista, zanimaju?

Banjaluka je grad kulture i umjetnosti. Pojedini festivali i druge kulturne manifestacije koji se održavaju u ovom gradu, te njihova posjećenost, podigli su banjalučku kulturnu scenu na najviši nivo u zemlji. Festival animiranog filma, Duka fest, Kratkofil, brojne revije najboljih predstava, izložbe afirmisanih umjetnika i još dosta toga – nesumnjivo su događaji po kojima je kulturna scena Banjaluke prepoznatljiva ne samo u regionu, nego i u svijetu.

Međutim, kao i svaka, i ova „medalja“ ima drugu stranu.

Upravo ta „druga strana medalje“ su događaji koji se organizuju samo da bi bili održani, da bi popunili repertoar ili iz ko zna kojih još razloga. Onda se očekuje da će samo ime „banjalučka scena“ privući publiku na ovim, kvazi kulturnim manifestacijama. A, naravno, rezultat je suprotan. Jedva deset posjetilaca, koji, ako nisu odmah na početku događaja napustili salu, ostaju čisto iz poštovanja prema kulturi, blijedo gledajući na scenu i pokušavajući se uključiti u bilo koji segment datog događaja.

O utiscima da ne pričamo. Neki od tih „posjetilaca“ imaju hrabrosti javno priznati (naravno pred jednom jedinom medijskom kućom, koja je tu da bi ispunila normu rada) da je događaj totalni promašaj, dok neki od njih kažu da je bilo zanimljivo, samo zato jer ih je sramota priznati da taj isti događaj nisu razumjeli.

Prazne sale, organizatori koji se hvataju za glavu, i sami autori (čitaj: umjetnici) koji su doboko razočarani neposjećenošću njihovih manifestacija – sve su češća pojava na banjalučkoj kulturnoj sceni. (Da ne bude zabune, ne govorimo o onim kulturnim manifestacijama kvalitetnog sadržaja koji u jednom danu mogu okupiti „cijelu“ Banjaluku, pa i šire – na jednom mjestu. Čast izuzecima!)

Nije u redu da imenom nabrajamo te (promašene) događaje, ali moraćemo spomenuti okvirno o čemu je, u stvari, riječ. Koncerti klasične muzike, sve su manje posjećeni. Zašto?

Jesmo mi narod „izvorne pjesme i igara“, ali imamo mi i tu neku umjetničku stranu. Volimo, ponekad, posjetiti koncerte klasične muzike, ako ne zbog sopstvenog kulturnog uzdizanja, onda, jednostavno, zbog toga da možemo drugima pričati da smo bili na tom istom koncertu. Tako postajemo kulturno uzdignuti, kako u sopstvenim, tako i u očima drugih. Ruku na srce, ima i onih koji na ovakve događaje idu radi sopstvenog užitka, kulturne prosvećenosti i opuštanja…

Ipak, bez obzira na (u većini slučajeva) neposjećenost, takvi događaji se uporno održavaju – malo poznati izvođači, medijski neeksponirani događaji i nezainteresovana publika realnost su naše klasične muzičke scene. (Opet napominjemo – čast izuzecima!).

Kada je u pitanju naša pozorišna scena – o tome bi se već dalo raspravljati. Nećemo ulaziti u detalje, jer kada su u pitanju neke predstave zvučnog imena, snažne poruke, zanimljivog sadržaja, tu je već izvjesno da će se „tražiti karta više“. I, ako se osvrnemo na prethodnu temu – klasične muzike, na pozorišnoj sceni stanje je uveliko bolje.

Doduše, ima i ovdje „propusta“ što se tiče organizacije. U zadnje vrijeme sve smo češće svjedoci gostovanja brojnih pozorišta u našem gradu, koji ne samo da ne interesuju publiku, nego, kako nam se čini, ni same organizatore.

Nije bitno koje pozorište je u pitanju, sadržaj je taj koji određuje uspjeh predstave.

Navešću samo jedan primjer (neću imenovati predstavu): Uglavom riječ je o ostvarenju jednog poznatog pozorišta iz FBiH. Priča je o ratu i dešavanjima koja su obilježila naše prostore u proteklih 20 godina. Nećemo analizirati predstavu – dovoljno je reći da je na samoj predstavi bilo oko 15-ak posjetilaca, od kojih je dosta njih istu napustilo u veoma kratkom periodu od početka predstave?!! Pa vi sad prosudite o kakvom sadržaju je riječ!

Ovo je samo jedna u moru predstava koje su prisutne na banjalučkoj kulturnoj sceni. Predstava koje neće zainteresovati publiku, i koje se organizuju iz nekih drugih razloga (što je povod za, sad već, neku drugu temu).

Da ne pričamo o brojnim izložbama ili promocijama koje posjećuju samo bliža rodbina i prijatelji… (Čast izuzecima!)

Kao što sam i spomenula na početku ovog teksta, ima brojnih događaja, koji ne samo da su kvalitetni, nego, slobodno možemo reći, budućnost su naše kulturne scene. Moramo spomenuti i projekte studenata banjalučke Akademije, koji uvijek iznova donose osvježenje na kulturnoj sceni. Upravo takvi događaji, dajemo sebi za pravo da kažemo, vrijedni su pomena, jer – mladi su oni kojima treba pružiti priliku da pokažu ono što znaju. (A, da znaju, dokazali su nebrojeno puta!)

Na kraju da rezimiramo. Banjalučka kulturna scena nesumnjivo je bogata. Brojni kulturni događaji nude nam se iz dana u dan. Što znači da imamo priliku da biramo. A, činjenica je da će većina nas birati one događaje koji imaju „ime“, bogat sadržaj, snažnu poruku i provjerene autore. Nije nam potrebno mnoštvo promašenih događaja, da bi održali banjalučku kulturnu scenu na nivou. Kvantitet, koji sada preovlađuje je nebitan, i naravno, nepotreban. Držimo se kvalitetnih sadržaja – to je ono što će ovu scenu održati na prvom mjestu, a što je još bitnije, publika će to znati da cijeni!

Šta ti misliš o ovoj temi?