“Pobunili smo se protiv slanja mladića u Siriju i tu je počeo naš pakao!”

Nema noći koju su mirno prespavala braća Keserović, Mirsad (38), Jasmin (36) i Almir (34), u svojim kućama u Trnovu kod Velike Kladuše u posljednja dva mjeseca.

Foto: Robert Fajt / CROPX

Tačno toliko, pod okriljem noći, podmuklo im dolaze nepoznati muškarci, udaraju po prozorima i vratima, razbijaju stakla, bacaju petarde, ispaljuju hitce.

Vrhunac torture dogodio se u subotu oko 21 čas, kada im je u dvorištu aktivirana eksplozivna naprava, vjerojatno dinamit. Ko im i zašto to radi, kažu, ne znaju jer nemaju dokaza, kao ni brojni policajci koji su se danima smjenjivali u “sačekušama”, bezuspješno ih pokušavajući zaštititi.

Ali s obzirom na okolnosti, kao i na indicije koje imaju, teško je ne zaključiti da su se našli na udaru kladušanskih radikalnih islamista kojima ne odgovara njihova podrška efendiji Selvedinu Beganoviću, kojega su bradati muškarci triput povrijedili noževima i toljagama u posljednjih mjesec i po.

On se javno protivio regrutovanju mladih Bošnjaka u Siriju, a nakon što je zbog toga javno iskritizirao Bilala Bosnića, najpoznatijeg bosanskog vehabiju i osumnjičenika za pripremu mladića za ratove na Bliskom istoku, počeli su i brutalni napadi.

“Nije bila bomba, ali je žestoko opalilo. Opet smo pozvali policiju, 25. put, a računajte da smo prijavili samo svaki drugi napad”, govore Keserovići.

Nije ih sramota priznati da se boje, ali još im je gore što su im isprepadana dječica, svaki od njih ima po dvoje. Svi dijele isto dvorište, kao i radionicu za proizvodnju PVC stolarije, čime se bave.

“Ne ostavljamo djecu samu jer su prestrašena. Probudi ih pucnjava u 1 ili 3 sata pa se rasplaču. Mi smo u početku držali straže, ali ne možeš svaku veče. Pazimo da je uvijek jedan od nas kući. Ne znaš što ovima može doći na pamet”, kažu nam Keserovići.

Miroljubive izjave

Oni su godinama u prijateljskim odnosima s hodžom Beganovićem i podrška su mu bili u vremenima kada su ga pojedini članovi džematskog odbora htjeli otjerati iz Trnova jer se nisu slagali s njegovim miroljubivim izjavama.

“Nakon što su ga prvi put napali, mi smo ga dočekali ispred policije. Neko nas je snimio i tada su počeli problemi. Mi smo isto vjernici, ali poštujemo druge vjere i druge ljude. Mi bismo samo htjeli da sve bude kao prije rata, da se svi poštujemo. Stalno se dijelimo, sada na vehabije, selefije, pojavili su se i neki tefirovci. Taj radikalizam je ovdje prilično uznapredovao, Velika Kladuša je sada glavna u tome. Samo nestaju, preko noći, uglavnom su to mladi ljudi do 25 godina, labilni, narkomani i ostali kojima mogu napuniti glavu glupostima. Svi koji su pošli u Siriju prije toga su bili kod Bilala”, pričaju braća.

Prema tragovima u snijegu, ali i prema izjavi policajca koji je vidio nepoznatog muškarca koji je bježao iz njihova dvorišta, policija traga za muškarcem koji nosi vojničke čizme br. 46, ima maskirne hlače, dugu bradu i kapu na glavi. On je vjerojatno jedan od trojice koji ih maltretiraju. Posmatrali su ih iz dvije susjedne napuštene kuće. Tamo su, naime, našli ostatke bureka, kolača i dvije kutije ispušenog crvenog Marlbora.

Nezadovoljni policijom

Pitali su ih, sumnjaju li na koga.

“To nas pita i inspektor u policiji. Ja ih imam pet u glavi, ali ne smijem reći njihova imena jer će oni to saznati sutra. Od osam inspektora trojica su na strani napadača. Već nas i neki rođaci izbjegavaju. Nismo zadovoljni radom policije ovdje, zato smo sve digli na viši nivo, i prijavili sve Federalnoj upravi policije i međunarodnim institucijama. Bojimo se zla”, zaključuje nastariji od braće, Mirsad.

Izvor: Jutarnji.hr