Šetnja pospješuje kreativno razmišljanje?

Počnite da šetate ukoliko želite da prodrmate svoje kreativne sposobnosti, budući da je novo istraživanje pokazalo da šetnja pospješuje kreativno razmišljanje.

Istraživači sa kalifornijskog Stanford univerziteta otkrili su da su šetači zabilježili u prosjeku 60 posto bolje rezultate vezane za kreativnost divergentnog razmišljanja u donosu na rezultate ostvarene prilikom sjedenja.

Nije tajna da šetnja može da pospješi kreiranje novih ideja, budući da su mnogi uspješni ljudi posvjedočili da su neke od njihovih najboljih ideja bile proizvod šetnje. Na primjer, i pokojni Stiv Džobs, jedan od osnivača kompanije Epl i Mark Zakerberg, jedan od osnivača društvene mreže Fejsbuk poznati su po tome što su voljeli da drže sastanke tokom šetnje.

Prema novoj studiji, objavljenoj u časopisu o eksperimentalnoj psihologiji: Učenje, pamćenje i spoznaja (Journal of Experimental Psychology: Learning, Memory and Congition), postoje razlozi zašto šetnja pospješuje kreativnost – a istraživači dr Merili Opezo i profesor Danijel Švarc sa Stanford Graduate School of Education kažu da nije bitno da li se šetnja odvija na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, budući da će krajnji rezultat biti isti: pospješeno kreativno razmišljanje.

Dr Opezo se iznenadio ovakvim rezultatima, budući da je vjerovao da će šetnja na otvorenom rezultirati mnogo boljim kreativnim razmišljanjem nego šetnja po traci za trčanje u „maloj, dosadnoj sobi“. Ipak, istraživači su otkrili da, bez obzira na mjesto gdje se šetnja događa, ista je zapravo duplirala protok kreativnih misli u odnosu na sjedenje.

Štaviše, uspješno kreativno razmišljanje traje određeni vremenski period – čak i pri sjedenju nakon šetnje.

Eksperimenti u vezi sa istraživanjem

Tim je izvršio četiri različita eksperimenta sa 176 osoba među kojima su bili studenti i druge odrasle osobe koje su izvršavale različite zadatke, uglavnom rukovođene od strane istraživača kako bi se izmjerilo njihovo kreativno razmišljanje.

Učesnici su izvršavali zadatke pri različitim unutrašnjim i spoljašnjim uslovima, kako bi se šetnja uporedila sa sejdenjem. Na primjer, kada su šetali u jednom od eksperimenata na otvorenom prostoru, učesnici koji su sjedili su bili u invalidskim kolicima, u kojima su gurani po stazi oko kampusa kako bi imali isto vizuelno kretanje kao i pri šetnji.

Takođe, postojale su različite kombinacije šetanja i sjedenja, kao što su dva uzastopna perioda šetnje ili dva uzastopna perioda sjedenja, kao i period šetnje praćen periodom sjedenja, svi u trajanju od 5 do 16 minuta, a u zavisnosti od zadataka koji su učesnici trebali da završe.

Tri eksperimenta su testirala kreativnost divergentnog razmišljanja kod učesnika, što se odnosi na kreiranje ideja kao rezultata razmišljanja o različitim potenicjalnim rešenjima, pri čemu je velika većina učesnika imala bolje rezultate kreativnosti divergentnog razmišljanja kada su šetali, nego kada su sjedili.

Pri jednom eksperimentu u zatvorenom prostoru, tokom kog su učesnici šetali po traci za trčanje umjesto sjedenja, njihov prosječni rezultat kreativnosti divergentnog razmišljanja je bio 60 procenata veći.

Tokom četvrtog eksperimenta koji je testirao kompleksniji tip kreativnosti, istraživači su pokazivali učesnicima znakove koji su bili osmišljeni da za uzvrat podstaknu kompleksan odgovor. Kao rezultat ovog testa, istraživači su otkrili da je šetnja na otvorenom proizvela najmanje jednu visoko-kvalitetnu kompleksnu analogiju kod stoprocentnog uzorka učesnika, nasuprot samo pedeset procenata kada su učesnici sjedili na otvorenom.

Nije svako razmišljanje isto

Istraživanje je takođe pokazalo da postoje različiti načini razmišljanja koji nisu uvijek isti. Na primjer, divergentno razmišljanje ili pretresanje ideja se razlikuju od konvergentnog razmišljanja koje zahtjeva samo jedan tačan odgovor.

Sa druge strane, produktivna kreativnost uključuje više koraka, počevši od kreiranja ideja do implementacije, ali takvi koraci ne koriste istu vrstu razmišljanja.

Dr Opezo je takođe istakao da je studija otkrila kako šetnja uglavnom poboljšava kreativne korake divergentnog razmišljanja, iako profesor Švarc priznaje da je neophodan dodatni rad kako bi se pronašli osnovni uzroci.

Ipak, profesor Švarc je rekao da rezultati njihove studije pružaju „veoma čvrstu paradigmu koja će dozvoliti ljudima da započnu sa manipulacijama“, kako bi vidjeli kako tijelo utiče na proces razmišljanja, piše TheSmartSet.

Izvor: B92