Srbi na Kosmetu: Vjera ih održala u životu

Vaskrs, najveći hrišćanski praznik, obilježavaju i Srbi koji žive na Kosovu i Metohiji i na taj način, kažu, čuvaju svoju vjeru, tradiciju i običaje.

Tako je i u domu višečlane porodice Nenada Bukmirovića koji žive u najvećem srpskom selu Goraždevacu. Glava kuće, Nenad, kaže da su svi vaskršnji običaji podjednako važni, ali, posebno je izdvojio unakrsno ispijanje rakije.

“Ovo je stari srpski običaj, a datira još iz vremena Osmanlija. U Metohiji se rakija pije velikom čašom unakrsno. Legenda kaže da Srbi u vrijeme vladavine Turaka nisu smjeli da se krste, pa bi se zdravicama unakrst na taj način prekrstili” priča Nenad.

Dodao je da su i miris kandila, molitva, obojena jaja i svečani ručak sastavni dio proslave Vaskrsa, praznika nad praznicima.

“Ove ćemo godine, kao i svih prethodnih, Vaskrs dočekati na liturgiji, koja traje do 9.30 časova. Nakon toga sa krstom, barjacima i ikonama u ruci obilazimo oko stare crkve, a zatim oko cijelog sela dva kilometra” rekao je Nenad.

Priča da po ulasku u selo, za vrijeme obilaska, mještani iznose stolove na koje serviraju mlijeko, koje krstonoša zajedno sa krstom prekrsti, kao i cijelu sofru.

“Zatim se put litije ponovo nastavlja oko sela i sve do rijeke, gdje se krstonoša kupa, a u vodu ulazi u obliku krsta. Put litije se, nakon kupanja, završava u crkvi, gdje vjernici odlažu krst, ikone i barjake” objasnio je Nenad.

Običaj je, kaže on, da se veselje uz hranu i piće nastavlja u crkvenom konaku.

U njegovom selu Srbi se drže običaja da, poslije molitve, sveštenik uzima prvo jaje i tuca se sa najmlađima, nakon čega slijedi kolektivno tucanje jajima, kome se, kao i svuda u svijetu, djeca najviše vesele.

“Poslije običaja kod crkve, vjernici odlaze svojim kućama gdje ih čeka bogata trpeza. Taj dan cijela porodica mora da bude na okupu. Drugi i treći dan Vaskrsa idemo kod rodbine i prijatelja” dodao je Nenad.

Evica Đorđević i njena osmogodišnja kćerka Milica iz Prizrena, Vaskrs dočekuju u nešto skromnijoj atmosferi, jer grad u kojem one žive ima samo 17 Srba, a nekad ih je bilo 12.000.

“Milica i ja već godinama Vaskrs dočekujemo u manastiru Sveti arhangeli udaljenom tri kilometra od nas, na molitvi. Tu provodimo i najviše vremena, jer smo na ulici svakodnevno izložene uvredama i prijetnjama na nacionalnoj osnovi” ispričala je Đorđevićeva.

Kaže da se za Vaskrs priprema kao i svi ostali pravoslavci, samo je razlika u mogućnostima.

“Vaskršnja jaja ukrašavamo travkama i voskom, a zatim obojimo u crvenu boju. Kad je u pitanju ručak uglavnom kupujemo piletinu, jer je najjeftinija, a to je i jedino meso koje može da se kupi u našem kraju. Uz to spremimo čorbicu i spanać. Na stolu nam se nađu i torta i kolači” istakla je Evica.

Ona ističe da ih svakodnevno oblazi duhovni djed koji voli sa njima da provodi vrijeme.

“Milica deku obožava, zajedno sa njima igrajući i pjevajući proslavljamo Vaskrs. Omiljena pjesma koju Milica i ja pjevamo na Vaskrs je “Usnila je dubok sanak sa Kosova Rada”, ali i mnoge druge pjesme posvećene našem velikom hrišćanskom prazniku” otkrila je nekoliko intimnih detalja iz svog doma Evica Đorđević.

I pored svih nedaća u životu, ona kaže da vjera u Gospoda Isusa Hrista ne jenjava.

“Vjera u Vaskrsenje Hristovo me održala u životu svih ovih godina, kao i sve Srbe na Kosmetu” zaključila je ona.

Strasna sedmica

Osmogodišnja Milica Đorđević njeguje običaj recitovanja pjesama posvećenih Vaskrsu. Kako nam je ispričala, omiljena joj je “Strasna sedmica”, a u želja joj je da i sama piše pjesme posvećene svom omiljenom prazniku ljubavi, sreće protkanih vjerom u Gospoda Isusa Hrista.

Izvor: Glas Srpske