Faberžeova jaja simbol ljubavi

Vaskrs predstavlja jednu od najveselijih pravoslavnih proslava u Rusiji.

Nakon prisustva službama u crkvi ruske porodice razmjenjuju poklone u vidu dekorativnih jaja, simbola obnove života i nade. Vaskrs 1885. godine predstavljao je obilježje 20 godina vladavine ruskog cara Aleksandra Trećeg Romanova i carice Marije Fedorovne, a car je želio izuzetan poklon za svoju ženu.

On se obratio mladom juveliru Peteru Faberžeu, čije su divne kreacije privukle Marijinu pažnju. Faberže je ujutro, na sam dan Vaskrsa, donio jednostavno jaje od emajla. Iako nije djelovalo posebno, carica se prilično iznenadila i oduševila kada je u jajetu otkrila žumance od zlata.

Ali tu nije bio kraj iznenađenjima, jer se unutar žumanceta nalazila figura zlatne koke, dok se unutar nje nalazila minijaturna verzija kraljevske krune i malo jaje od rubina.

Carica je bila toliko oduševljena poklonom da je njen muž Aleksandar naložio Faberžu da svakog Vaskrsa napravi po jedno jaje. Car je zahtijevao da svako jaje mora biti jedinstveno i mora sadržavati prikladno iznenađenje za caricu. Faberže je uspio da odoli izazovu i narednih devet godina pravio je jaja čije je motive pronalazio u životu kraljevskog para.

U oktobru 1894. godine zdravlje cara je naglo oslabilo i ubrzo je preminuo. Njegov sin Nikolaj Drugi nevoljno se prihvatio prestola.

“Bog je pozvao oca sebi i moja glava je u magnovenju. Šta će se desiti sa mnom i Rusijom? Nisam još spreman da budem car” pisao je tada mladi Nikolaj.

On je odlučio da nastavi raditi onako kako je radio njegov otac. Car Nikolaj je tako nastavio tradiciju da Faberže svake godine pravi jaja za njegovu majku i dodao je drugu narudžbu za svoju ženu, caricu Aleksandru Fedorovnu.

Jaja su bila toliko maštovito zamišljena i raskošno izvedena da takav juvelirski rad nije viđen još od doba renesanse.

Na svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine kraljevska jaja su prvi put bila prikazana u javnosti i odmah su osvojila srca sudija i publike. Faberžeova slava se zatim munjevitom brzinom širila u Evropi da su narudžbe počele pljuštati. Tako je obična juvelirnica u Sent Peterburgu postala “Kuća Faberžea”.

Ipak, pored tolikih narudžbi, Faberže je uvijek govorio da mu je osnovna dužnost da pravi jaja za cara. Jedno od najznačajnijih jaja je ono napravljeno 1911. godine na kojem su prikazani car i carica i njihovo petoro djece u bezbrižnom životu ne sluteći kakva će ih zlokobna sudbina uskoro zadesiti.

Tokom prvih mjeseci Prvog svjetskog rata nezadovoljstvo naroda je bilo potisnuto patriotskim osjećanjem odbrane otadžbine. Ipak, ekonomski uslovi su bili neodrživi za Nikolaja da bi se mogao uspješno suprotstaviti moćnoj i industrijalizovanoj Njemačkoj. Godine 1917. glad je prijetila Rusiji i protesti su postali uobičajena pojava u Moskvi i Sent Peterburgu. Ruska vlada je ubrzo kolabirala i 15. marta car je abdicirao.

Sljedeći dan su uhapšeni on i članovi njegove porodice i odvedeni u Sibir gdje su bili zatvoreni godinu. Dana 17. jula 1918. bili su svi pogubljeni i jedino je preživjela njegova majka, stara carica Marija. Ona je uoči hapšenja njene porodice otišla iz zemlje i sa sobom je samo ponijela Faberžeovo jaje sa likom svetog Georgija, koje je bilo posljednje jaje koje je primila od svog sina Nikolaja.

Izvor: Glas Srpske