Od izmeta gnojivo i grijanje

21. July 2013.

U selu Boškovići kod Laktaša niče “Farma-transforma” kao prvo permakulturno imanje u RS gdje se u skladu s prirodom nastoji postići poptuna samoodrživost na jednom komadu zemlje, što je suprotno savremenom načinu življenja i poljoprivrede.

imanje

Helena Kosić, na čijem posjedu se sprovodi zanimljivi projekat, kaže da je njena ideja da živi u duhu permakulture konkretizovana na 1. međunarodnom seminaru u ovoj oblasti, održanom u Boškovićima prije dvije godine.

-Vodio ga je Miroslav Kiš, predavač permakulture iz Zagreba, pa sam postala sertifikovani dizajner, a cilj mi je da diplomiram kao prva u BiH. Kako god, muž i ja smo odlučili da na imanju od 36 dunuma, od čega je 10 pod šumom, dizajniramo harmoničnu zajednicu ljudi i krajolika, koja održivo osigurava hranu, energiju, sklonište i sve druge potrebe. Dakle, “Farma-transforma” je još u tranziciji i trebaće godine da sve zasija punim sjajem – navodi Helena.

Stil života

Ona ističe da permakultura nije samo bavljenje biljem, već i način razmišljanja i življenja.

- Princip je jednako uzimanje i davanje, da na imanju imamo sve i ne uvozimo energiju, hranu… Eto ovdje su kokoši, patke, guske, koze, ovce i svinje koje sama mogu da hranim i ne treba dugoročno da im kupujem hranu. Tako ujutro ne namirujemo životinje, već svaka mora da se sama nahrani dok naveče kao nagradu dobije nešto da jede. Nije cilj zarada, već da imamo koliko je potrebno mesa, perja, kože, masti, jaja – objašnjava naša sagovornica i tvrdi da su domaće životinje ravnopravni radnici na permakulturnom imanju.

- Nećemo da ih samo iskorištavamo, već da budu dio zajednice. Ove svinje mangulice rove, ravnaju, đubre i od zaraslog prave plodno zemljište na kome ćemo sejati naredne godine. Koke, guske i patke čeprkaju i štite imanje od štetočina, korova, puževa… Možda će nekome biti čudno, ali iznutrice ne bacamo, već ih kačimo za drvo, a kada se ucrvaju, crve jede živina. Jedan čovjek u Africi je tako iskopao bazene, uzeo drob od lokalnog mesara i stavio ga u sredinu bazena. Poslije je ubacio šarane koji su jeli crve i štuke koje su jele meso. Mesar nije morao plaćati odlaganje otpada, ljudi nisu strahovali od zaraze, a Afrikanac je zaradio na ribi i pri tome stanovništvo svog sela oslobodio dosadnih muha. To je permakulturno razmišljanje – ističe Helena.

A da se na ovakvom imanju skoro ništa ne baca, govori i podatak da Kosići dio bašte navodnjavaju vodom iz veš mašine, tuš kabina i kuhinje.

- Ta voda se prečišćava u prirodnom filteru, koji smo napravili od pijeska, šljunka i uglja. Takođe, pošto je šteta da nam izmet i mokraća leti idu u septičku jamu, mi to prikupljamo. Urin se iz “pišaonice” crijevom sprovodi u bure, a mi ga nakon određenog vremenskog perioda razređujemo i koristimo kao gnojivo, jer je pun azota. Izmet iz vanjskog WC-a takođe skupljamo i on izmiješan sa piljevinom može poslužiti kao gnojivo za voćke ili za zagrijevanje vanjskog tuša pomoću komposta. Naime, kompost može da pravi temperaturu do 70 stepeni Celzijusa i grije bez obzira na vremenske prilike. Čak se priča da jedan čovjek sa 10 kubika komposta grije kuću tokom cijele zime. I to zvuči čudno, ali se radi o normalnim stvarima u permakulturi – kaže Helena.

Sve prirodno

Ona otkriva i da su naše bake u neku ruku živjele ovakvim životom, pa je njihova sadnja kukuruza, pasulja i bundeve i danas idealna kombinacija.

- Pasulj skuplja azot, kukuruz ga troši, dok bundeva listovima čuva zemlju od isušivanja. Ima toga još… Na primjer, ako karton i novinski papir stavite oko biljaka, oni će poput malča od sijena, piljevine ili slame zadržavati vlagu i sprečavati rast korova. I bagrem je naš drug, jer skuplja azot u zemlji i štiti voće visinom, a pelin i ren svojim eteričnim uljima čuvaju ostale biljke od raznih bolesti i gljivica. Žaba krastača je lijek za nametnike u bašti, a prirodni pesticid za lisne vaši je tečnost od čili papričice – otkriva Helena.

Ona navodi da je nekadašnje sijanje bilo “vojničko”, međutim sada se mogu praviti visoke i kružne gredice, koje daju bolji prinos.

- Ispod njih se može postaviti raznovrstan organski materijal pa tu vlada posebna mikroklima i ne može se desiti da biljka ugine zbog previše vlage. Ako napravite kinesku gredicu u obliku brdašceta, dobićete osam redova za sadnju a ne samo četiri kao u običnoj bašti. Istina, uz MPK đubrivo će vam narasti duplo vijeća tikvica, krompir, krastavac ili paradajz, ali to je nedopustivo u permakulturi i nije zdravo kao povrće koje se dobije bez ikakvog tretiranja. Zato, solidna zamjena za MPK može biti gnojivo od koprive – kaže Helena i savjetuje baštovanima da oru zemlju samo jednom.

-Višestruko i duboko oranje sabija i uništava zemlju. Ona gubi mikroorganizme, rovce, gliste, pa postajemo zavisni od pesticida i vještačkog đubriva. Preporuka je i da se vrt zaliva kišnicom, jer ona nema minerale i kamenac kao voda iz bunara. Kada bismo samo s njom zalijevali, tlo bi se presolilo i vremenom propalo. Zapravo, u permakulturi nije cilj čistoća i prevelika estetika, već oponašanje prirode u čemu se ne bježi od korišćenja novih tehnologija. Eto i mi, da bismo stekli energetsku samoodrživost, ciljamo da jednom ugradimo solarne ploče, jer su obnovljivi izvori poput vode, sunca i vjetra, potpuno besplatni – kažu Kosići.

Izvor: Press.rs

Šta ti misliš o ovoj temi?