Zašto u vitrini RK Borac nema pehara KEŠ-a i IHF kupa?

Iako je RK Borac m:tel osvojio dva najvrijednija klupska pehara, onaj namijenjen pobjedniku Kupa evropskih šampiona 1976. godine i IHF Kupa 1991, ti trofeji danas ne krase vitrine banjalučkog velikana. Oba pehara su, jer su pravila tako nalagala, vraćena Svjetskoj rukometnoj federaciji. Nažalost, kopije niko nije napravio…

Borac je, bez sumnje, veliko ime evropskog i svjetskog rukometa. Pored činjenice da su osvojili praktično sve što su mogli, “crveno-plavi” se mogu pohvaliti da su iznjedrili mnoge asove, svjetske i olimpijske šampione, osvajače najprestižnijih individualnih nagrada. Imena poput Abasa Arslanagića, Nebojše Popovića, Dobrivoja Seleca, Milorada Karalića, Mome i Bore Golića, Zlatana Arnautovića, Zdravka Rađenovića, Iztoka Puca, Aleksandra Kneževića, Zlatana Saračevića, Nebojše Golića… nedvosmisleno ukazuju da je Borac više od kluba. To je rukometni brend Banjaluke, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, pa i Evrope. A takav brend bi u svom vlasništvu morao da ima podsjetnike na dva najsvjetlija datuma svog postojanja.

Bjelić: Takva su bila pravila

Aktuelna, ali i neke prethodne uprave, pokušale su da naprave kopije pehara. U tome još nisu uspjele. Ipak, ta želja i dalje postoji pa nije isključeno da u skorijoj budućnosti vitrine tima iz Gospodske ulice budu ukrašene trofejima osvojenim nezaboravnog 11. aprila 1976. i jednako važnog 19. maja 1991. godine.

Miro Bjelić dobro se sjeća prvog datuma. Bio je član generacije koja se preko Červene hviezde, Kalipse, Gumersbaha i Fredericije popela na krov Evrope, a u to vrijeme je radio i kao sekretar banjalučkog kolektiva.

“Pehar je samo privremeno bio u našem vlasništvu. Tadašnja praksa je bila da, ukoliko ga ne odbraniš, moraš da ga vratiš u sjedište rukometne federacije. Jednostavno, takva su bila pravila. I tada je rukomet 100 godina zaostajao za fudbalom, ili recimo košarkom. Na evropskom tronu nas je naslijedila Steaua, tako da je trofej naredne godine otišao za Bukurešt. U to vrijeme nije bilo nikog da napravi kopiju pehara. Sve je ostalo samo na obećanjima” – prisjetio se Bjelić.

Sličan slijed događaja zabilježen je 1991. godine. Mladi banjalučki tim, popularno nazvan dječiji vrtić, redom je rušio rivale u IHF Kupu. Prvo je pao Herstal, zatim Empor i Tusem Esen, da bi na kraju oružje položio i moćni CSKA. Trofej je iz Moskve stigao u Banjaluku, u Gospodskoj ulici je bio gotovo godinu dana, a zatim je proslijeđen dalje.

“Dobro se sjećam pehara. I ja sam ga nosila na povratku iz Rusije. Bio je dugo u klubu, a onda je došlo vrijeme da ga pošaljemo u, nisam sigurna, Mađarsku ili Češku. Nismo napravili kopiju, a zašto IHF nije izradio repliku nikad nismo odgonetnuli” – izjavila je dugogodišnji klupski sekretar Josipa Popović, uz konstataciju da je u tom periodu rat već buktao na našim prostorima.

Osnivanje EHF-a zakomplikovalo stvari

Baš u vremenu ratnog vihora osnovana je Evropska rukometna federacija, koja je od krovne organizacije preuzela jurisdikciju nad kontinentalnim takmičenjima. Tako je IHF kup otišao u prošlost, naslijedio ga je EHF kup, promijenjen je izgled i dizajn pehara, što je dodatno zakomplikovalo stvari.

To najbolje zna bivši direktor Borca Boris Đogo, koji je za vrijeme svog mandata pokrenuo inicijativu da klub konačno dobije repliku iz 1991. Komunikacija sa IHF-om je uspostavljena, ali bez rezultata.

“Oni su potražili trofej u svojoj arhivi u Bazelu. Nisu mogli da ga pronađu, pa su pitali da li mi možemo da napravimo trodimenzionalnu projekciju. Nismo imali mnogo slika iz tog vremena, i one koje su nam bile na raspolaganju su relativno slabog kvaliteta, tako da nismo uspjeli da kreiramo 3D model. Potom smo kontaktirali klubove koji su tih godina osvajali kup, ali nam činjenica da je pehar mijenjao izgled nije olakšala posao. Uglavnom, iz IHF-a su nam obećali da će napraviti pehar, s tim da će im trebati dosta vremena. Nedugo zatim došlo je do promjena u klubu, ja sam otišao iz Borca, tako da ne znam kako je završena komunikacija” – otkrio je Đogo.

Član aktuelne uprave Vladimir Blagojević izrazio je žaljenje što “crveno-plavi” nemaju sporne trofeje, jer oni reprezentuju najveće klupske uspjehe.

Prema njegovim riječima, postoji realna mogućnost da u skorijoj budućnosti u klub stigne replika pehara iz 1976. godine.

“Prošle godine, na obilježavanju četiri decenije od osvajanja KEŠ-a i 25 godina od osvajanja IHF Kupa, Rukometni klub Zagreb nam je izašao u susret i ustupio originalni pehar iz 1976. Taj trofej je ostao kod njih, jer su oni posljednji osvajači. U planu je da zajedno sa Metaloplastikom uradimo po jednu repliku, svako za sebe. Tako bismo jednostavnije došli do vrijednog pehara. Nažalost, ne znamo gdje se nalazi trofej IHF-a, ali nadam se da ćemo i to saznati. Važno je da ti pehari budu kod nas i učinićemo sve kako bi stigli u naše vitrine. Ipak, opterećeni smo brojnim naslijeđenim i tekućim problemima. Trenutni prioritet nam je njihovo rješavanje i stvaranje uslova za nesmetan rad našeg tima” – zaključio je Blagojević.

Izvor: Srpskacafe