Banjalučki nindža: Opasniji su oni za koje se ne zna (Foto)

Zoran Mijić, već 25 godina bavi se nindžucuom, trenutno vodi banjalučki klub “Bujikan sojobo dojo”, a za svoje učenje ove vještine kaže da je to put koji ima početak, ali ne i kraj.

“Nindža nikada nije bio osoba koja je priželjkivala slavu, da bude u centru pažnje, tako je bilo i nekada. Imali ste par ljudi koji su bili poznati kao praktičari nindžucua u Japanu, ali znate što kažu ” opasniji su oni za koje se ne zna”  kazao je Mijić.

Sa njim je ekipa AA razgovarala tokom treninga u klubu gdje je drugim banjalučkim nindžama otkrivao tajne ove vještine. Kaže da je to jedini priznati nindžucu klub u Bosni i Hercegovini.

Za borilačke vještine počeo se interesovati još kao dijete, a od 1985. godine počeo je da uz pomoć raznoraznih knjiga i časopisa koji su izlazili tada na prostorima bivše Jugoslavije prikuplja informacije o nindžucu kao vještini.

“Od decembra 1989. godine postao sam član tadašnjeg Nindžucu saveza Jugoslavije. Prvi trening sam imao u februaru 1991. godine i evo do danas se bavim tom vještinom” kaže on.

Objasnio je da su treninzi jako zahtjevni i fizički i psihički, a ova vještina iziskuje mnogo vremena jer nije dovoljno vježbati samo u sali, na treningu.

“Očekuje od vas da bude skoncentrisani 100 odsto pogotovo kada se rade borilačke tehnike sa ili bez oružja, jer postoji šansa da u momentu određene dekoncentracije dođe do neželjenih posljedica ili povreda” priča Mijić.

Prema njegovim riječima nindžucu je japanska vještina borenja koja obuhvata 18 strateških vještina i prenošena je u Japanu tokom zadnjih 900 godina, kroz sistem škola ili tradicija. Na pitanje koja pravila članovi kluba nipošto ne smiju prekršiti Mijić kaže da je osnova svega ipak zakon.

“Ne smijete prekoračiti nužnu odbranu, a mi praktikujemo vještinu isključivo radi sebe. Ne radi se o nekakvom sportskom obliku borenja nego o ratničkoj vještini gdje vi uvježbavate tehnike da bi ste usavršili pokret i da bi ste bili kondiciono bolji. Sem toga utiče na razvoj i pravilno držanje tijela” rekao je Mijić.

Ova vještina mu nije nikada koristila u odbrani, jer se nije našao u situaciji da treba da se brani.

“Nindžucu je takav da vam daje samopouzdanje, druga stvar, uči vas da ne budete tamo gdje ne treba da budete, tako da izbjegavate svaku mogućnost sukoba, ne da bježimo od sukoba, već jednostavno nemamo potrebe za sukobom i to je psihološka strana vještine gdje se usavršavate kao osoba, utičete na to da budete moralno bolji, da bi ste vladali ovom vještinom” kaže on.

U klub članovi dolaze po sistemu preporuke, nema masovnih upisa, a kandidat mora biti fizički zdrav, imati više od 14 godine i ne smije biti sudski kažnjavan ili gonjen. Na pitanje da li oni mogu sve što i nindže koje smo gledali u filmovina Mijić odgovara da pokušavaju dosegnuti taj nivo.

“Ali nije tako lako, jer doba u kojem mi živimo i doba u kojem su oni živjeli je jako različito. Živjeli su u totalno nesigurnom vremenu, bili su primorani da se brane, konkretno iz dana u dan, pogotovo u Japanu u periodu od 1500. do 1600. godine. Živimo u mirnom vremenu, razdoblju gdje na treningu možete naći i profesore i doktore i policajce. Jedna fina atmosfera, na kraju ipak i trening” kaže Mijić.

Njega ne interesuje zvanje, nego vještina, zbog toga kaže da možda malo sporije napreduje od ostalih, ali trenira bukvalno zbog sebe.

“Moje trenutno zvanje je peti dan, to je godan na japanskom i imam titulu šidošija, učitelja borilačkih vještina, a moj san ili cilj je učiti što više. U nindžucuu postoji devet stilova, svaki stil ima svoje tehnike, nivoe, specifičnosti, istoriju, filozofiju koja je jako ogromna…” priča Mijić.

Prisjetio se polaganja godan testa za koji mu je odobreno da polaže van Japana jer nije imao mogućnosti da otputuje tamo, za koji je presudna bila psihička spremnost.

Godan test je kad ispitanik sjedi leđima okrenut ispitivaču i ispitivač drži boken, drveni mač.

“Ispitivač bez najave zamahne prema vašoj glavi, oči su vam zatvorene i vi morate osjetiti, i ili ste ga prošli ili ne. To je nekada bio jedini pravi test da li ste spremni ili niste, radio se sa katanom” kaže Mijić.

Smatra da je najbolji metod da savladate peti dan jeste da vježbate pravilno.

“U toku treninga vaši partneri moraju imati namjeru da vas napadnu, ne možemo vježbati kao balerine, jer mozak i svako malo osjetilo to pamti, memoriše i to vas i pripremi za godan” kaže on.

Nindže na treninzima nose “gi”, odnosno kimono koji se sastoji se od jakne, pojasa i hlača, te tabi čarape. Najvažniji za uspješno savladavanje vještine, za svakog nindžu je sensei, odnosno učitelj. Zoran je svog učitelja tražio godinama i pronašao ga je 2001. u Sloveniji. Nakon dugog usavršavanja i savladavanja vještine golorukog borenja slijedi niz vještina u kojima se upotrebljava dugi štap – bo, kratki štap, razni oblici kratkih mačeva, šurikeni, srp sa lancem, sva oružja koja možete vidjeti u japanskim klasičnim filmovima.

Izvor: Agencije