Želim atletiku da dignem na noge

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 21. 1. 2012

Pored veoma uspješne prošle godine, njegove ambicije su porasle te u narednom periodu osim želje da ponovi dosadašnji uspjeh u atletici, želi pomoći mladim generacijama. U proteklih šest godina je prvi trkač BiH na 400 metara. Obaranje rekorda starog 20 godina u ovoj disciplini 2009. godine smatra za prekretnicu u svojoj karijeri.

Saša Kecman

Kaže da je za ozbiljniji rezultat, kao i u svim sportovima bio potreban rad, puno odricanja, veća ulaganja i bolji uslovi. Banjalučki atletičar Saša Kecman član je AK „Borac“ i prvi sprinter reprezentacije BiH.

Kada si počeo trenirati i kada si postigao značajniji rezultat?

– Treniram već osam godina. Na samom početku nisam imao značajnijih rezultata ali nakon dvije godine rezultati uloženog truda su počeli da dolaze do izražaja. Krajem 2004. godine istrčao sam 400 metara za 53,50 sekundi. Nakon toga se vidjelo da imam potencijal jer sam u vrlo kratkom periodu napredovao za cijelih 7 sekundi.

Kada si postao član reprezentacije BiH?

– U Sarajevu 2006. godine na državnom juniorskom prvenstvu sam ostvario sjajne rezultate. Pobijedio sam u disciplini 400 metara i tada sam postao član reprezentacije BiH, a nešto kasnije i prvi sprinter BiH.

Oborio si državni rekord star 20 godina. Koliko je to bilo značajno u nastavku tvoje karijere?

– Obaranje državnog rekorda starog 20 godina u disciplini 400 metara rezultatom 48,22  sekunde 2009. godine u Varaždinu smatram za prekretnicu u svojoj karijeri i tada počinjem da radim punom parom, a ni rezultati nisu izostali. Trudio sam se da ne ostanem samo na ovom rezultatu, želio sam više.

Atletika je sport u kome su povrede neizbježne, pa tako da ni tebe nisu zaobišle.

– Tokom 2010. godine većinu vremena proveo sam liječeći se, a ne na treningu, jer sam imao povredu loža na obje noge. Ta povreda me je dosta sputala, ali uspio sam se vratiti i ostvariti odličan rezultat. Nakon godine koju sam bukvalno protraćio, došao je i bolji period za mene.

Da li si zadovoljan uslovima u kojima treniraš?

– Za velike rezultate, kao i u svim sportovima potrebno je više rada, puno odricanja, veća ulaganja i bolji uslovi. Mene je moj otac doveo do ovog rezultata, jer me sve vrijeme on trenirao, a za nešto više treba bolji i stručniji kadar, bolji uslovi, bolja trenažna tehnologija.

Svi treneri i svi profesori sa mog fakulteta sa kojima sam radio su potvrdili moj veliki talenat i svi su smatrali da imam kapacitet evropskog trkača,  jer sa 46 sekundi sam mogao da učestvujem i na Olimpijadi, i da uđem u finale Evropskih takmičenja. Ali nisam samo ja hendikepiran u sportu. Takvo stanje je uopšteno kad je sport u pitanju kod nas.

Prošla godina bila je jako uspješna za tebe. Koji uspjeh bi volio ponoviti?

– Smatram da sam prošle godine ostvario veoma dobre rezultate. Uradio sam nešto što niko do sada na ovim prostorima nije, mislim da ni u bivšoj Jugoslaviji to nije zabilježeno. Osvojio sam pet zlatnih medalja na državnom prvenstvu u svih pet diciplina, 100, 200, 400 metara, četiri puta 100 i četristo puta četristo (štafeta). Nakon ovog rezultata, otišao sam na Kup Evrope gdje sam zauzeo šesto mjesto.

Koji su tvoji planovi za naredni period?

– Trenutno imam povredu kičme i želim da što prije ozdravim. Povrijedio sam se na treningu i ne treniram već nekoliko mjeseci. Mislim da sam mlad da odustajem od sporta, a ujedno mi se nude nove prilike. Diplomirao sam na DIF-u i upisao master. Imam još dosta planova osim planova koji su vezi sa nastavkom moje karijere u atletici.

Tvoj cilj je da pomogneš mladim sportistima. Na koji način?

– Želim ozbiljnije da pomognem mladim sportistima. Ne samo atletičarima, nego i drugim sportistima. Atletika je bazični sport, to znači da svi mladi teniseri, odbojkaši, košarkaši i dr. moraju prvo da nauče osnovne stvari koje im pruža atletika. Moja generacija može puno pomoći nadolazećim. Mi nismo imali tretman kakav zaslužujemo, a to je dobar razlog da ga neko drugi ima.

Da li BiH atletika ima perspektivu?

– Mislim da možemo dići atletiku na noge. U BiH atletici mora da se desi prekretnica kako bi mogli pokucati na mala vrata velike atletike Evrope.

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?