Priznanja kao podstrek za napredak

Karateom se bavi od 1995. godine. Danas, na taj period gleda kao na neku vrstu čeličenja. I očeličio je! Sav trud se isplatio, a to se vidi i u nagradama koje je do sada dobio. Posljednja nagrada koju je primio je za najboljeg sportistu Republike Srpske za 2011. godinu u 57. Izboru “Glasa Srpske”. On se zove Mladen Ploskić.

Mladen Ploskić

Nakon ove nagrade njegov motiv i želja za napretkom neće ovdje stati. U narednom periodu ga očekuju velika takmičenja, prvo na nivo Republike Srpske, a onda sa reprezentacijom na Evropskom prvenstvu koje se ove godine održava u Litvaniji.

Koliko su Vam značajna državna priznanja?

– Iskreno, za mene su državna priznanja neki vid datog povjerenja, a samim tim imam veliku potrebu da opet opravdam upravo to za šta su me i proglasili.

Ne spadam u one ljude koji kad dožive neku vrstu vrhunca u sportu odmah se povlače i završavaju sa karijerom. Naprotiv, sad imam još više elana za dalji rad i buduća takmičenja. Što se tiče finansija uz sve te nagrade, u karateu je to izostavljeno. Sve što sam osvajao jesu same medalje i priznanja, a premije su rijedak slučaj i to kada se neko od opštinskih ljudi sjeti i onda simbolično to i nagradi! Inače, na samim takmičenjima ne postoji finansiranje niti bilo kakav vid premija osvajačima medalja. Sve ovo vrijeme vježbanje i treniranje je čista ljubav prema tom sportu. Finansijske koristi skoro pa i nema.

Da li mislite da će Vam ova nagrada pomoći u nastavku karijere, pronalasku sponzora?

– Pa ja se iskreno nadam da će upravo ova titula najboljeg sportiste RS-a privući sponzore. Naravno da bih volio da ima neko zainteresovan ko bi uložio u klub, jer sam klub ima puno potencijala. Ovaj klub spada u najuspješniji sportski koletkiv u opštini Doboj, a i u karate svijetu glasi za jedan veoma zdrav klub koji uvjek ima dobre takmičare. Mislim da je upravo to razlog zbog koga bi mu trebalo posvetiti više pažnje i u njega ulagati jer od ovakvog kolektiva uvjek stižu lijepe vijesti.

Kada ste počeli trenirati i koliko dugo se bavite karateom?

– Karateom se bavim od 1995. godine i to je bio vrlo naporan dio mog usavršavanja.

Kada sam počeo trenirati putovao sam po 20 km jer sam živio u Osječanima, mom rodnom selu. Taj period pamtim kao neku vrstu čeličenja. Imao sam 11 godina. Međutim, istrajao sam u svemu tome i sam početak školovanja u srednjoj školi u Doboju donio mi je olakšanje pri treniranju jer sam tada već boravio u đačkom domu.

Dalje školovanje me vodi na Falkutet ekonomije i menadžmenta i taj period mogu navesti kao jedan vrlo stresan period jer sam tada već počeo da postižem zapažene rezultate, ali nikako školovanje nisam htio da zapostavim. Tako da sam i do fakultetske diplome došao u redovnom roku. Sada imam svoj privatni posao, redovno treniram i namjeravam se još dugo baviti karateom.

Spremate li se za nova takmičenja?

– Nova 2012. godina donosi nam neka nova očekivanja, a tu prvenstveno spadaju Prvenstvo RS-a i Kup RS-a za seniore koje bih ja trebao da odradim i tako da se plasiram u karate reprezentaciju Republike Srpske.

Gdje će se održati naredna takmičenja?

– Ako se plasiram u karate reprezentaciju trebalo bi da se održi neki vid priprema same reprezentacije i to bila provjera takmičara pred odlazak na Evropsko prvenstvo u Litvaniju koje bi se trebalo održati u julu mjesecu.

Da li je po Vašem mišljenju karte jedan od perspektivnijih sportova na našem prostoru?

-Iskreno mislim da je karate jedan od najperspektivnijih sportova na ovim našim prostorima. Svjedoci smo da već duži niz godna uglavnom karatisti donose najljepše vijesti iz svijeta sporta. Pored svega toga toliko malo se ulaže u  karate.

Da imate podršku opštine Doboj?

– Doboj je uvjek bio poznat po rukometu i fudbalu i kao takav će i ostati, ali zato se mi iz K. K. “Sloga” Doboj trudimo da pokažemo svima oko sebe da griješe i da trebaju i na nas bar malo da paze i ulažu.

Sam karate klub u Doboju ima više članova nego bilo koji drugi sportski kolektiv u gradu. Zbog same činjenice da se djeca bave sportom, a ne troše svoje vrijeme na ulici, tvrdim da je pažnja prema K. K. “Sloga” Doboj stvarno na minimalnom nivou.

Ovo je, možda, sam vrhunac karatea kao sporta na našim prostorima, jer već dvije godine su najbolji sportisti upravo karatisti. A iskreno nije primjećena neka veća pažnja u smislu finasiranja samih klubova kao ni reprezentacije, što je stvarno žalosno.

Vaša poruka našim sportistima?

– Želio bih na kraju da uputim jednu poruku svim mladim spotistima: da se ne predaju i da sportom se bave iz ljubavi, a ne iz nekih finansijskih razloga, jer samo takav pristup sportu daje maksimalne rezultate i samim tim rezultat je zagarantovan.