Fudbalsko božanstvo

Ni sam nisam bio siguran kako započeti tekst o njemu? Pitao sam se šta reći što već nije rečeno. No dobro, počeću nekako od samog početka.

Armando Diego Maradona je rođen 30. oktobra 1960. godine u Avelandi, radničkoj četvrti Buenos Airesa. Tačnije, rođen je u nedjelju, koja je sveti dan svakog stanovnika Argentine.

Dar za fudbal, reći će svi, njemu je urođen. Iskreno, neće puno ni pogriješiti. Diego je sve radio sa loptom. Noga, glava, nije bilo bitno, ali je jednostavno lijepio loptu za sebe. Uočio ga je Francisco Cornejo, skaut Argentinos Juniorsa. Riječ >>zadivljenost<< je mala šta je skaut osjećao gledajući mladog Diega sa loptom. Ipak, postojao je problem, sićušna građa tijela. Da bi ga ojačao, ubijedio je njegove roditelje da ga odvedu doktoru, u najmanju ruku sumnjive reputacije, koji mu je injekcijama ojačao tijelo. Nažalost, već tada uveo ga je u svijet dopinga.

 Ipak, za svoj šesnaesti rođendan, davne 1976. godine, Maradona je debitovao za prvi tim Argentinos Juniorsa i postao najmlađi fudbaler prve lige u istoriji argentinskog fudbala, a već naredne godine je debitovao u državnom dresu. No, tadašnji selektor nije uvrstio mega talenta iz Buenos Airesa 1978. godine, rekavši da je suviše mlad za pritisak tog nivoa. Diego je nastavio sa juniorskom reprezentacijom, čiji je bio kapiten, i 1979. godine osvojio trofej prvaka svijeta u Japanu. Upravo tada je primijećen od strane Barcelone i Juventusa. Za “malog zelenog” su zainteresovani bili i Arsenal i Sheffild United, ali cijena od 800.000 funti (u to vrijeme jako velika cifra), natjerala ih je da se predomisle.

Maradona sa tofejem Svjetskog prvenstva

Maradona je ipak ostao u svojoj zemlji. Potpisao za Boca Juniors sa kojima je 1981. godine osvojio ligaški trofej. Godinu dana kasnije seli u Evropu, tačnije u Barcelonu. Osim sjajnih igara sa mnogo lijepih poteza i zabave za ljubitelje fudbala, “mali zeleni” se dotakao i loših stvari kao što je kokain. Iako su sumnjali, u Barci su bili tihi jer je Argentinac bio skupa investicija, a on je počeo čak i nastupati u anti-droga reklamama. Nakon 36 utakmica i 22 gola, Diego odlazi iz Barce i potpisuje za Napoli. Upravo tada, talijanska ekipa je dotakla vrh. Na čelu sa Maradonom osvojili su dvije titule prvaka Italije, te Kup UEFA, prvi evropski trofej u istoriji kluba. Samo on zna koliko su ga Napolitanci voljeli, poštovali, sanjali, a samo oni znaju koliko ih je ovaj sićušni Argentinac činio sretnima.

 Ipak, ono što se najviše za njega vezalo, osim fudbalskih majstorija, su skandali. Jedan od većih bio je onaj čuveni gol rukom potiv Engleza. I dan-danas se priča o njemu. Iako je u istoj utakmici Maradona sa pola terena “proletio” pored engleskih fudbalera i matirao golmana, povećavajući vodstvo, mnogi mu nikada nisu oprostili prvi gol na meču. Gol postignut rukom, što su vidjeli svi osim sudija. Gol koji je on jednostavno nazvao “Božija ruka”.

Osim toga, bilo je previše onih “crnih” skandala u njegovom životu, tačnije kokaina. Doping test je 1991. godine pokazao da je “El pibe” pozitivan na kokain. Kazna je bila 15 mjeseci zabrane igranja fudbala, a već iste godine je uhapšen zbog posjedovanja kokaina. Uprkos svemu što je za njih uradio, ovo je bilo previše čak i za Napoli, pa su svog najboljeg igrača stavili na transfer listu. Slijedila je loša sezona u Sevilli, a ubrzo se vratio u domovinu i zaigrao za Newels Old Boyse. Tu je situacija bila gora nego u Sevilli. “Mali zeleni” je izbjegavao treninge a iz kluba dobio otkaz. Na svjetskom prvenstvu u SAD-u, 1994. godine, vratio se u državni dres koji je nakon samo dva meča morao napustiti. Razlog? Pa naravno, kokain. Novih 15 mjeseci kazne je dotuklo Diega pa se rastao i sa ženom koju je volio i čijeg sina nikada nije priznao.

Maradona u dresu Boca Juniorsa

Nedugo zatim okušao se kao trener u Racingu i Deportivo Espanolu, ali se nakon propalih avantura vratio kući kao igrač. Obukao je opet plavo-žuti dres Boce uz tvrdnju da je kokain za njega prošlost. Već naredne godine sam je potražio pomoć zbog zavisnosti. No to ga nije zaustavilo jer se 1997. opet vratio u igrački kadar Boca Juniorsa. Nakon toga, najgori scenario. Na prvoj utakmici pozitivan je na doping-test, naravno, opet kokain. Oni koji su slušali njegovo javljanje na TV stanici America 3, kažu da se gušio u suzama kada je rekao da je njegov fudbal stigao na kraj puta.

Nakon svega toga, Diego Maradona je snimio film sa Emirom Kusturicom, bio trener Argentine na svjetskom prvenstvu a i dan-danas je prisutan u medijima. Ostao je kontraverzna ličnost, koja i dalje vodi medijski rat sa Peleom.

Slika sa likom “svetog” Maradone u crkvi “Maradoniana”

Sve u svemu, bio je svakakav, svašta je u životu iskusio, ali jedna stvar mu se mora priznati. On je jedinstven. On je argentinsko fudbalsko božanstvo. I ne kažem to samo onako. U jednom mjestu u Argentini postoji grupa ljudi koji su osnovali vjeru u kojoj je upravo Maradona božanstvo. Napravili su i svoju kapelu u kojoj su njegove slike, a u kapeli ljudi vrše svoju molitvu. Shvatate li sada kolika je veličina ovaj mali čovjek u svojoj zemlji?

Neka je radio šta je radio, ali ostaće zauvijek zapamćen kao jedan od najvećih majstora fudbala u istoriji. Ostavio je dubok trag u svakoj ekipi koju je nosio i činio je sretnim svakog navijača kluba za koji je igrao. I za svakog ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu, jedan je Armando Diego Maradona. Jedan je “EL PIBE”.