Tim za vrh svijeta

Po naslovu, zaključujete da ću pisati o Barceloni? Ili možda o Real Madridu? Manchesteru?

 Ipak ne.

Ovdje ću pisati o timu koji ne postoji. O timu koji, da postoji, sasvim sigurno bi bio tim za vrh svijeta. Sad vam je vjerovatno jasno, ali da vas totalno razuvjerim, riječ je o timu koji bi se zvao JUGOSAVIJA. Da, upravo tako.

Ne brinite, ovo je ipak kolumna o fudbalu i ostavljam po strani politiku, pa i druga Tita, ali ne mogu da ne osjetim žaljenje za tim kakvu bi reprezentaciju imali da smo svi na okupu.

Mnogo puta sam se pitao kako bi bilo, sa sadašnjim igračima svih zemalja ex Jugoslavije sastaviti all star ekipu. Iskreno, izgleda strahovito. Čak i sir Alex Ferguson ili Jose Mourinho, imali bi pune ruke posla oko sastavljanja prvih 11. Ne želim im se miješati u posao, ali definitivno moram pokušati napraviti tako nešto, pa bar to bilo i imaginarno. S obzirom koliko smo svi na Balkanu subjektivni kada su naši igrači u pitanju, pa će se neko vjerovatno naljutiti zašto sam izbacio sa spiska ovog ili onog, ali zaista, potrudio sam se da budem jako objektivan i da napravim tu ekipu samo po znanju i umijeću naših fudbalera.

Na golu bi vjerovatno stajao Slovenac Handanović, dok bi ispred njega definitivno bili Emir Spahić i Nemanja Vidić. Nema potrebe da govorim zašto sam stavio Nemanju. Kapiten jednog Manchester Uniteda ima apsolutno mjesto u bilo kojoj ekipi na svijetu, ali ako se pitate zašto Spahić a ne neko drugi rado ću vam reći. Emir Spahić, osim velikog znanja kao igrač posjeduje izuzetnu smirenost na terenu i odlično upravlja ekipom. Jako je uporan i čvrst, te donosi stabilnost u defanzivi. Osim toga, ne treba ni govoriti koliko je Emir požrtvovan igrač i kako bukvalno “jede zemlju na terenu” kada je u pitanju utakmica reprezentacije, tako da sam siguran da zaslužuje mjesto u prvih 11.

 Za bekove biram Aleksandra Kolarova i Darija Srnu. Kolarov je sve ono što čini jednog modernog beka. Brz, čvrst, siguran u defanzivi i jako koristan u ofanzivi sa svojom razornom ljevicom. O Dariju se mogu reći iste stvari, samo ću još dodati da ga krasi i umijeće izvođenja slobodnih udaraca (mada nije ni Kolarovu mane).

 S obzirom da preferiram 4-4-2 sa zadnjim veznim, na to mjesto stavljam iskusnog Dejana Stankovića. “Kameni” Dejo bi sasvim sigurno bio od velike pomoći defanzivnoj liniji, dok bi i igrači koji igraju naprijed osjetili njegovu pomoć. Vezni red u kojem igra Stanković djeluje jako čvrsto i sigurno.

Ulogu lijevog ofanzivnog veznog dobija talentovani crnogorac Stevan Jovetić. Mladi veznjak je jedan od najbitnijih igrača Fiorentine, u čijem dresu blista. Za njega su zagrizli mnogi velikani, što nije ni čudo s obzirom na njegovo raskošno fudbalsko umijeće u tako mladim godinama.

Za desnu stranu veznog reda zadužujem Miloša Krasića. Još jedan mladi igrač kojeg krasi veliko fudbalsko znanje. Poput Jovetića, jako je brz i prodoran, a još u dresu Juventusa, jako podsjeća na Pavela Nedveda. Siguran sam da playmaker jednog Juvea opravdava moje povjerenje za prvih 11.

Za poziciju polušpica sam se jako mnogo dvoumio. Ima tu mnogo igrača koji bi mogli da budu jako opasni po protivnika. Bosanci će mi zamjeriti zašto tu ne bih stavio Pjanića ili Misimovića, Srbijanci i Slovenci će opet imati zamjerku što tu nije neko iz njihovih zemalja, ali za ovo mjesto biram Hrvata, a to je naravno Luka Modrić. Svaka čast svima, ali Luka je zaista “strašan” igrač. Uz Garetha Balea, glavni je igrač Tottenhama i ne vidim niti jedan razlog zašto ne bi bio u prvom timu. Ako valja Alexu Fergusonu, koji je opasno “zagrizao” za njega, ne vidim zašto ne bi valjao i nama.

Slijedi napadački tandem i novi problemi. Svaka od reprezentacija bivše Juge ima jako dobar napad, pa bi u špicu mogao igrati bilo ko. Opet ću se vjerovatno nekom zamjeriti, ali šta se može.

Jedan od napadača je definitivno Edin Džeko. Momak koji je svojim golovima odveo Wolfsburg do titule prvaka Njemačke. Sada, kako znate, nastupa za Manchester City i sasvim sigurno tek slijede njegove dobre partije. Korpulentan, jako snažan u duelima, sa sjajnim osjećajem za gol kako nogom tako i glavom, Džeko je slika i prilika idealnog napadača i moramo mu dati mjesto u prvoj postavi.

Drugi bi bio Mirko Vučinić. Mogao sam izabrati Olića, Petrića ili neke druge. Međutim, Mirko je igrač koji je jako konstantan u svojoj formi. Jako dugo je bio prva napadačka opcija Rome, a prelaskom  u Juventus samo je dokazao svoju igračku veličinu i ne vidim razlog zašto ne bi imao prednost nad ostalima. Kao i Džeku, “Vučka” krasi izuzetno istančan osjećaj za gol, a osim toga, jako je snažan i robustan. Mora se dodati da osim u Italiji, Vučinić sjajne partije pruža i u dresu reprezentacije Crne Gore, tako da ovog Crnogorca rado svrstavam u “dream team”.

Opet kažem, nemojte mi zamjeriti ako mislite da sam stavio nekog ko ne zaslužuje biti na ovoj listi, ipak, ovo je moje, laičko mišljenje. Kako god, pogledajte ovo:

Handanović, Vidić, Spahić, Kolarov, Srna, Stanković, Jovetić, Krasić, Modrić, Džeko, Vučinić

Možete reći šta god hoćete, ali morate priznati da izgleda superiorno. Moje lično mišljenje: kandidati za titulu prvaka svijeta.

 Iako od toga nema ništa, pravi zaljubljenici u dobar fudbal, oni koji su bez ikakvih predrasuda, uvijek mogu maštati o nečemu ovakvom i bar na trenutak zamisliti kako bi samo lijepo bilo imati jednu ovako snažnu fudbalsku reprezentaciju, jedan tim koji je kandidat za svaki trofej, jedan TIM ZA VRH SVIJETA.