“Insajderska” priča o navijačima i huliganizmu: “Lešinar” u penziji (Video)

Četvrta epizoda serijala Pod MONDO lupom vam donosi “insajdersku” priču o navijačima i huliganizmu iz ugla nekadašnjeg člana najvatrenijih pristalica banjalučkog Borca.

Bojan je još u bivšoj Jugoslaviji bio jedan od vatrenih “Lešinara” i u razgovoru za naš portal se najprije osvrnuo na ispadanje “Velikana iz Platonove” iz Premijer lige Bosne i Hercegovine u 90. godini postojanja.

“Šta reći o ispadanju Borca? Ovo je jedna velika tuga za sve nas, ali i velika sramota za grad i državu uopšte. Grad Banjaluka i Ministarstvo sporta RS ne vodi računa o sportu i zato on polagano umire, kao i kultura i ostala dešavanja koja u pozitivnom svjetlu oslikavaju i grad i državu. Institucije ne posvećuju dovoljno pažnje našem sportu, klubovima, ne izdvajaju dovoljno sredstava, ne vode dovoljno računa jer im to nije nimalo bitno.Nama je važno jer su ‘Lešinari’ uvijek uz Borac, uvijek smo bili 12 igrač, posebno kad je najteže”.

Prema njegovim riječima, kad je počinjao “navijačku” karijeru bilo je mnogo manje huliganskih ispada nego što je to slučaj danas.

“Prije rata i odmah nakon rata kad sam aktivno išao na utakmice, bitno je bilo da se napravi dobar transparent, koreografija, da se navijači dokažu navijanjem i pjesmom ili bakljadama, iako ih u moje vrijeme nije bilo previše. Vremenom, nastajalo je sve više navijačkih grupa i događale su se i razne tuče. Po meni, rat je učinio svoje, kako se sve mijenjalo, mijenjale su se i navijačke osobine i postajale sve gore i gore. Mada, mislim da osim tog negativnog konteksta kakvim se predstavljaju navijači, bilo je i pozitivnih stvari, koje možda nisu toliko ispraćene medijski”.

Priznao je takođe da na istočnoj tribini Gradskog stadiona u Banjaluci su uveliko prisutni i narkotici.

“Droge su prisutne dobrim dijelom, ne samo na tribinama već u cijelom gradu. Postoje ljudi koji konzumiraju i omogućavaju drugim ljudima da im one bude pristupačnije. Prije meča se konzumira, zatim kad se ide na gostovanja, tokom cijelog putovanja se uzimaju droge i alkohol”.

Bojan je dodao da se u zavisnosti protiv koga Borac igra postoje opcije i dogovaranja tuče sa protivničkim navijačima.

“Sve zavisi protiv kojeg kluba se igra, nekad postoje dogovorene tuče ako su veliki rivali u pitanju, ali većinom se sve spontano dešava i uglavnom je izazvano provokacijama iz suprotnog navijačkog tabora. Ali ima i dogovorenih tuča”.

Da biste postali vođa “Lešinara” morate da…

“Sad nema neke posebne hijararhije, većinom ‘Lešinare’ čine grupe navijača iz raznih banjalučkih naselja. Uglavnom je vođa neko ko je ‘poznat u gradu’ kao ličnost s margina društva iz recimo svijeta narkomanije. Nema nekog posebnog biranja”.

Navijačke pjesme, prema njegovim riječima, nastaju spontano tokom putovanja na gostujuće utakmice, dok su za grafite, zaduženi mlađi pripadnici navijačke grupe.

“Pjesme nastaju spontano, smišljaju su uglavnom na putu ka gostujućim utakmicama. Što se tiče grafita, postoje klinci koji to rade, koji su završili umjetničke škole i fakultete i rade to noću pošto je ta vrsta umjetnosti zabranjena kod nas”, rekao je Bojan i dodao da postoji i “ženski ogranak”, ali ne u prvoj ekipi pošto “žene nisu spremne da učestvuju u neredima”.

Kao “trejdmark” navijači imaju i tetovaže.

“Tetovaže su sastavni dio navijačkih obilježja, svako naselje u Banjaluci ima svoje znamenje koje se priklanja Lešinarima i Borcu”.

Posebno mu smetaju novinarski izvještaji koji po njegovom mišljenju navijače po pravilu okarakterišu u negativnom kontekstu.

“Predstavljeni smo negativno i mediji guraju tu priču, međutim, ‘Lešinari’ su imali dosta humanitarnih akcija. Pomagali smo djecu s Kosova, pravili smo nasipe tokom poplava u Banjaluci i Doboju. Iz Nove Varoši su ‘Lešinari’ skupili pomoć za poplavljeni Šamac i negdje oko 150 naših članova je išlo da učestvuje u spasavanju ljudi i dijeljenju humanitarne pomoći. Samo to mediji nisu ispratili kako treba jer se sve svelo na Crveni krst i gradske organizacije, a navijača u toj priči nije bilo nigdje”.

Na kraju poslao je poruku mladim ljudima sa Istoka i onima koji će tek da postanu navijači Borca.

“Treba da bodre svoj klub, treba da ostave, kao i igrači, srce na terenu, ali da se ‘manu’ narkomanije, alkoholizma i drugih problkematičnih ponašanja kako ne bi sebe ni klub predstavili u negativnom svjetlu”, zaključio je “penzionisani” navijač Borca, kojem je crveno-plava boja uvijek u srcu.

Izvor: Mondo