Banjalučke sportske novinarke: Kvalitet, a ne pol! (Foto)

Iako žene više nisu rijetkost u tradicionalno “muškim” profesijama, sportske novinarke u Banjaluci Maja Predragović, Zvjezdana Milaković, Jovana Kecman, Aleksandra Perić, Nina Radić i Nataša Stanojević nastavljaju da ruše predrasude.

Pričati o polnoj ravnopravnosti u srcu Evrope je besmisleno i nepotrebno. Trebalo bi da se podrazumijeva.

Opet kad pogledamo u sve strukture vlasti u našem društvu jasno je da ženski pol nerijetko samo popunjava predviđene zakonske kvote i nema previše mogućnosti da donosi odluke od suštinskog značaja u Bosni i Hercegovini.

Ali, ovo nije priča o (ne)ravnopravnosti polova i jednakoj zastupljenosti žena u tradicionalno snažnijoj profesiji kakvo je sportsko novinarstvo već obična storija o profesionalizmu koje dugi niz godina ispoljavaju banjalučke sportske novinarke.

Maja Predragović, Zvjezdana Milaković, Jovana Kecman, Aleksandra Perić i Nataša Stanojević ne samo da su ravnopravne među “sedmom silom”, već bi se neki usudili i reći, neuporedivo profesionalnije, studioznije, ozbiljnije i na kraju vjerovatno kvalitetnije u poslu od većine muških kolega.

Međutim, to u razgovoru za naš portal nisu željele da priznaju već objektivno, ali i skromno naglasile da “pol” u sportskom novinarstvu ne igra ama-baš nikakvu ulogu.

Novinarka “Nezavisnih novina” Maja Predragović je već u djetinjstvu znala da će se baviti sportskim novinarstvom.

„Naravno, tada su svi mislili da je to jedna od dječijih maštarija i da ću promijeniti mišljenje, ali to se nije desilo. Nakon gimnazije sam upisala Filozofski fakultet, odsjek žurnalistika, i na prvoj godini studija sam došla na praksu u ‘Nezavisne novine’. Po mojoj želji to je bila sportska redakcija, i evo tu sam skoro 15 godina. Na sreću, uvijek sam imala divne kolege, tako da su počeci, ali i cijeli kasniji period bili interesantni, poučni… Savjete mi je davao i istaknuti sportski novinar Limun Papić, a upravo je on osoba s kojom sam uradila prvi intervju na fakultetu“, počela je priču novinarka „Nezavisnih novina“.

Prema riječima Predragovićeve, nikad ne bi napustila sportsku redakciju i prešla uinfo, zabavu, lajfstajl…

„Ne, kao što sam rekla, sportsko novinarstvo je oduvijek bila moja želja. Možda bih odustala od ovog posla da sam od starta bila u nekoj drugoj redakciji“, dodala je Maja i naglasila da je od „snažnijeg pola“ uvijek imala samo podršku i razumijevanje.

„Dobro su me primili, nisam nikada doživjela neprijatnosti niti sam osjetila da sam u povlaštenom položaju. Kada je riječ o sagovornicima i da li će biti prijatniji sa novinarima ili novinarkama, zavisi i od njihovog i od našeg karaktera, tako pol ne igra nikakvu ulogu“.

Prema njenim riječima, prati gotovo sve sportove i ne favorizuje nijedan posebno.

„Nemam omiljeni sport, svi sportovi su zanimljivi na svoj način, ali izdvojila bih košarku i tenis jer te sportove više gledam u slobodno vrijeme. Nekada je to bio fudbal, pa je možda zato moj omiljeni sportista iz djetinjsta Roberto Bađo. Navijam za Crvenu zvezdu, a u BiH mi je naravno najdraži Borac“.

Na naše pitanje, da li su novinarke studioznije od muških kolega tokom priprema za obavljanje posla, odgovorila je da to zavisi od karaktera ličnosti, a ne pola osobe.

„Od osobe zavisi kako će se pripremiti za bilo koji posao, pa tako i za ovaj. Naravno, što se bolje pripremite bolje ćete obaviti zadatak, ali na žalost kod nas je takav tempo tako da nije uvijek moguće pripremiti se onoliko koliko bi trebalo I koliko želimo“, izjavila je Predragovićeva i na kraju podvukla da ne vjerovatno ne bi nikad promijenila posao.

„Razmislila bih jedino, ako bi taj drugi posao značio više slobodnog vremena i priliku za usavršavanja“, zaključila je novinarka banjalučkog lista.

Za razliku od nje, novinarka Radio-televizije Republike Srpske Zvjezdana Milaković nije planirala da napravi karijeru u sportskom novinarstvu.

„Nikada nisam maštala da ću postati sportska novinarka, ali sport me je uvijek zanimao. Kada sam dobila posao na Televiziji Republike Srpske odmah sam raspoređena u sportsku redakciju i to je, pokazalo se, za mene bilo najbolje rješenje. Imala sam teoretsko znanje o novinarstvu, a tematika kojom sam se bavila bila mi je poznata. Trebala mi je samo praksa, a zahvaljući pomoći kolega brzo sam je stekla“, izjavila je Zvjezdana, inače i portparolka Rukometnog kluba Borac m:tel.

Ni Zvjezdana nije ušla u sportsko novinarstvo samo dok se ne „otvori“ mjesto u nekoj od ostalih redakcija.

„Ne! Ne čekam priliku za “ubacivanje” u druge redakcije. Ne želim time da se bavim. Uostalom, u sportskoj redakciji imam priliku da se bavim i tim aspektima novinarskih izvještavanja. Sportisti su sada najveće zvijezde i svaki aspekt njihovog života zanimljiv je našim gledaocima. Na primjer, Novakova pobjeda u Melburnu i kako ju je proslavio. Izvještavali smo i o tome“.

Sa snažnijim polom, naglasila je, nikad nije imala problema.

„Uvijek je sve bilo u najboljem redu. Normalno da su mi kolege na početku karijere davali savjete, ali su uvijek prihvatali i moje sugestije. Kada krenem na zadatak potrudim se da znam sve o temi kojom se bavim, snimatelju objasnim šta želim da snimi, ali kreativni dio posla ostavim njemu, jer mu je to posao. Kada napišem tekst i izdvojim izjave posao u montaži je brz i jednostavan.Nema tu mnogo drame. Svi smo mi profesionalci. Ne postoji podjela na muške i ženske novinare, samo na dobre i loše“.

S obzirom da se trudi uvijek profesionalno obavljati posao, ne favorizuje posebno nijedan sport, niti sportistu.

„Na ovo pitanje uvijek odgovorim da volim sve sportove. Svi imaju, na svoj način, ono što volim – neizvjesnost, pobjednika, poraženog, navijače i dramu“.

U budućnosti ne planira da mijenja profesiju, ali je odgovorila kontrapitanjem: „A da je plaćeniji? A da je za CNN, BBC ili RT? Da li biste Vi?“.

Bavljenje sportom odnosno košarkom u djetinjstvu odvelo je novinarku Alternativne televizije Jovanu Kecman u sportsko novinarstvo.

„Kad već kao sportistkinja nisam bila ni blizu plasmana na Olimpijadu, reko’ mogla bih da radim kao sportska novinarka. I tako iz srednje Elektrotehničke škole upišem žurnalistiku. Da mi je ova pamet bila, razmislila bih sigurno“, uz osmijeh je izjavila Jovana i dodala da bi možda i promijenila redakciju, ali nikako u neku „političku“ priču.

„Politika me ne zanima, ali se na žalost miješa u sve“.

Iz njenog dugogodišnjeg iskustva je naučila da je s snažnijim polom uvijek mnogo lakše raditi.

„Sa muškim kolegama je uvijek lakše raditi. Bar je takvo moje iskustvo, s obzirom da u redakciji imam dvojicu kolega. Do sada nisam imala neprijatnosti ni sa kolegama, ni sa sagovornicima. Ne mislim ni da mi je lakše, a ni teže obavljati zadatke u odnosu na muške kolege. Ljepota novinarskog posla i jeste u tome što su svi ravnopravni“, dodala je Kecmanova i istakla da se uvijek trudi biti profesionalna.

Ali…

„Ako moram da biram između ‘vječitih’ rivala crvena je boja ljubavi. 🙂 Ali i to nosim kao naslijeđe od tate, kad sam kao klinka s njim gledala utakmice i navijala za'barbiku’ (tako je mama zvala Sinišu Mihajlovića, zbog duge kose). U BiH navijam za ŽKK Čelik iz Zenice, a inače volim barselonu i španski fudbal“.

Na kraju razgovora je pola u šali, a pola u zbilji rekla da bi „uvijek mijenjala posao ako je manji stres i radno vrijeme“.

„S obzirom da sam sada majka, prioriteti su se promijenili. Ako moji urednici ovo pročitaju, nadam se da neću dobiti otkaz. :)“.

Maltene sličan put ka sportskom novinarstvu imala je i Aleksandra Perić iz sportske redakcije Radija RS.

„Bavila sam se košarkom i želja mi je bila da ostanem u nekoj priči vezanoj za sport, ali da sam tačno znala da ću biti novinar, baš i nisam. Pojavio se konkurs na Radiju RS, baš za sportsku redakciju, prijavila sam se i tako je počelo 1998. godine. Sport me oduvijek interesuje, tako da nemam namjeru ni želju da prelazim u druge redakcije“.

Na početku karijere urednik sportskih redakcija bila je Jadranka Drinić, a dok je radila u Glasu Srpske, takođe je imala nekoliko koleginica (Tatjana Papić i Milica Džepina).

„ I tada, kao žena nisam bila neko čudo u muškoj redakciji. S muškim kolegama na RTRS-u, ali i iz ostalih redakcija imam dobar odnos, s većinom čak i prijateljski, družimo se i mimo posla. Sportska redakcija je u jednoj kancelariji, Radio i TV, i mi smo jedini na RTRS-u zajedno. Odlično se slažemo, dobro sarađujemo, a varnice sijevaju samo kad krene prica o Crvenoj zvezdi i Partizanu“.

Perićeva nije doživjela nikakve neprijatnosti u svojoj karijeri niti smatra da joj je lakše/teže obavljati posao s obzirom da je ženskog pola.

„Isto je i nama i kolegama. Moj omiljeni sport je fudbal, posebno engleski i njemački! Jedva čekam juni i EURO 2016 u Francuskoj. Volim i ostale sportove s loptom, Olimpijadu, atletiku i plivanje. Gledam čak i snuker, biatlon, sve i svašta“, dodala je Perićeva i podvukla da navija za banjalučki Borac“.

Zato nema namjeru da promijeni posao!

Najmlađa od svih pomenutih djevojaka iz sportskih redakcija je Nataša Stanojević, novinarka portala „Mojabanjaluka.info“.

„Otkako sam upisala Novinarstvo i komunikologiju najveća mi je želja bila da pišem sportske tekstove jer se u drugim žanrovima ne vidim. Sport apsolutno zadovoljava ambicije iako na portalu često radim i na događajima izvan sporta, alisportsko novinarstvo je profesija koja me ispunjava i čini srećnom“, rekla je Stanojevićeva.

Takođe, nikad nije doživjela nikakvu neprijatnost od kolega snažnijeg pola niti je imala bilo kakvo negativno iskustvo u vezi sa poslom.

„Na praksi u sportskoj redakciji RTRS-a, radne kolege su bile uvijek tu da pomognu šta god mi je trebalo. Neprijatnosti nikada nije bilo jer su uvijek bili fer i korektni prema meni. Ukazivali su mi na greške koje sam pravila ali su znali i pohvaliti kada nešto dobro uradim. U sadašnjoj redakciji takođe su svi susretljivi“.

I Nataša od svih sportova najviše voli fudbal. „Samo fudbal i Borac, a omiljeni sportista mi je naš Banjalučanin Boris Raspudić“-

Prema njenim riječima, u našem društvu i dalje postoji tradicionalno mišljenje da sportskim novinarstvom treba da se bave isključivo muškarci.

„Možda zato djevojke moraju studioznije da se pripremaju i više dokazuju“, naglasila je i dodala da je zadovoljna svojim poslom, ali i ostavila prostor da ga u budućnosti promijeni.„Nikad se ne zna…“.

Izvor: Mondo