Banjalučani najmanje prihvataju Banjalučane

Objavljeno: 12. 1. 2012 u 10:45h

Kada neko pomene pjevačicu Maju Tatić, prva asocijacija je svakako Evrosong u Estoniji 2002. godine na kojem je predstavljala Bosnu i Hercegovinu sa pjesmom “Na jastuku za dvoje”. I sama Maja ovaj događaj smatra kao svoj najveći dosadašnji uspjeh u karijeri. Tada nam je Maja “pala s neba”. I danas se rado prisjeća tih dana, sada već kao urednica muzičkog programa u muzičkoj produkciji RTRS-a i ima dva albuma iza sebe. A kako stvari stoje imaće i albume ispred sebe. U pripremi je novi album povodom kojeg je otvorila konkurs za tekstove i muziku namijenjen svima koji pišu, a nemaju priliku to negdje i pokazati.

Maja Tatic

Pjevačica Maja Tatić

Iako je rođena u Beogradu 1970. godine, odrasla je i školovala se u Banjaluci, za koju kaže da je njen grad. Upravo u svom gradu, nastupaće na trgu Krajine za Pravoslavnu novu godinu. Razgovarali smo sa njom o predstojećem nastupu kao i o muzičkoj sceni u Banjaluci, te novom albumu u pripremi.

Nastupate na trgu Krajine za Pravoslavnu novu godinu. Šta publika može očekivati?

– Više puta sam nastupala na trgu. Ove godine će to biti drugačije jer prvi put nastupam sa bendom koji će svirati uživo. Prije smo imali te neke varijante sa matricama, jer nije bilo prostora a nisam ni imala tako jedan kompletan bend. Bend se zove Rio Funk, oni već nastupaju i imaju neke svoje repertoare. Rade po klubovima, a ja sa njima radim već drugu godinu. Drago da će sve to biti uživo.

U pripremi je novi album i tim povodom ste pozvali sve mlade autore da Vam šalju svoje tekstove. Kako ste došli na tu ideju?

– Malo mi je muka da već godinama dajem tolike pare za neka imena autora, jačih autora. Oni neće da rade bez nekih velikih para. Sve to košta! Ja sam i u zadnji album uložila mnogo para. Mislim da ima ljudi koji sjede u kući, imaju ideje i pišu ali nemaju prilike da to nekome pokažu i prikažu ili pošalju. Tako sam odlučila da otvorim jedan mali konkurs za autore. Sve ću to skupiti. Mora se naći dobra pjesma a njih ima. Zatim ću zajedno sa Jadrankom Stojaković, koja je naš drugi muzički urednik, izabrati pjesme koje će se pojaviti na novom albumu. Želimo napraviti nešto dobro i kvalitetno, a ona to zaista zna uraditi. Možda će mi i ona neku pjesmu napisati, ali najviše će mi pomoći u izboru pjesama. Poznaje mene i moj život, tako da zna šta mi leži.

Da li ste nekada sami napisali tekst za neku pjesmu?

– Pokušala sam neki stih koji se nikada nije ni završio. Jednostavno nemam tog poriva u sebi. Meni se ne dešavaju ti momenti da kažem mota mi se nešto po glavi. A možda da sjednem i posvetim vremena tome… Možda bi nešto i izašlo. Mada, nemam to u sebi. Kad bi to išlo tako lako, svi bi pisali testove. Nisam za to stvorena!

Kada možemo očekivati da će izaći novi album?

– Neću nešto da guram neprirodno. Ja bih željela da se to desi do kraja godine. Dakle, pred sljedeću novu godinu.

Kako ste se odlučili za posao urednice muzičkog programa u muzičkoj produkciji na RTRS-u?

– Pa ja sam prvo imala ideju o emisiji za koju sam napisala zahtjev i u martu je poslala direktoru RTRS-a. U međuvremenu se jednostavno sama od sebe stvorila ta prilika u aprilu mjesecu kada je i osnovana muzička produkcija. Ljudima je bilo nekako prirodno da mi ponude mjesto muzičkog urednika i naravno, ja sam to objeručke prihvatila. Divno je raditi nešto što je vezano za tvoj posao. Opet, ja sam u godinama kada je to nekako logično i fino da imaš neku bazu kao što je muzička produkcija i odatle možeš da sarađuješ i da radiš sve stvari vezane za muziku.

Šta biste označili kao najveći muzički događaj u Banjaluci u protekloj 2011. godini?

– Bilo je svega! Istaći ću krasan koncert Džibonija koji je konačno došao u Banjaluku, što je lijepo. Što se tiče Banskog dvora, bili su zaista divni koncerti. Mogu reći i da mi je drago da se i opera Safikada realizovala. Napredujemo i ja se nadam da će se uskoro napraviti jedan prostor gdje će se moći malo ozbiljniji koncerti održavati kao što je jedna opera. Da dobijemo jednu koncertnu dvoranu. Ovi objekti koje imamo su lijepi, ali su mali.

Kakva je Banjalučka muzička scena po Vašem mišljenju?

– Sad sve zavisi šta se podrazumijeva pod muzičkom scenom. Vjerujem da u Republici Srpskoj i BiH ima „milion“ bendova koji su dobri i sviraju po garažama. Najteže je to što oni ne znaju koju poruku žele prenijeti tekstualno. Mi to malo ozbiljnije gledamo. Nije to samo daj da sviram jer sam fin, da me gledaju cure i tako dalje. Ima bendova koji zaista prilaze tome iz srca i zato što to vole, a to se vidi. Njima treba malo pomoći i malo ih usmjeriti.

Kako pomoći mladim bendovima?

– Pa evo zato se i otvorila muzička produkcija. Kad bi mene neko pitao, ja bih zaposlila još deset ljudi u muzičku produkciju, ali nažalost ima nas samo troje za sada. Borimo se koliko možemo da zaista i poslušamo sve i porazgovaramo sa svima. Ima i nekih alternativnih bendova. To je muzika koju ja lično ne mogu da odredim, da li je to dobro ili je to neki „novi talas“ koji više cijene van naših granica.

Koliko Banjalučani prihvataju ono što sami imaju – Banjalučane?

– Pa najmanje ih prihvataju! Možda ove mlađe generacije, oni podržavaju svoje prijatelje. Uvijek je tako, nažalost, kad nešto napraviš vani onda si kao ok, ali krene i kritika “pa da, ova otišla” i tako dalje. Kao što pričaju za neke moje kolege. To je to – neminovnost!

Zašto ste Vi odlučili da se vratitite u Banjaluku?

– Ja sam se vratila zato što mi  na Kanarskim ostrvima, gdje sam živila devet godina, nije više bilo lijepo. Nedostajala mi je kuća jako, nedostajalo mi je sve što je ovdje. Možda bi bilo drugačije da sam tada osnovala porodicu tamo, možda ne bih razmišljala o vraćanju. Ali tada mi je to bilo jedino moguće u glavi. Ne bih više nikada išla da živim vani, bez obzira koliko nam je ovdje teško u nekim stvarima. Ipak je ovo moj grad.

Živi li se od muzike?

– Hmmm… Pa kako ko! Ja sam živjela do nedavno samo od muzike. Sada živim od mjesta muzičkog urednika. To mi je baza, a sve ostalo  je dodatak.

Koliko često nastupate u Banjaluci?

– Imam jedno malo mjesto gdje stvarno sa ćeifom pjevam, klub „Viena“, zatim po gradu, u Gospodskoj ulici, ali uglavnom radim privatne zabave. Ima nastupa.

Koje bi pitanje Maja urednica postavila Maji pjevačici?

– (smijeh) Dobro pitanje! Hmmm… Pa dobro Majo, kad ćeš početi više vjerovati u sebe 100%?

 

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/aktuelno/banjalucani-najmanje-prihvataju-banjalucane/||claudebot