Adnan Šaran: “Zemlja postaje planeta dosade”

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 17. 3. 2012

Sarajevska grupa Skroz je sinoć zasvirala u Domu omladine, a usput je najavila i novi album koji bi trebao izaći ove godine.

SkrozGrupa je nastala daleke 1996. godine u Sarajevu kada su Adnan Šaran, Nedžad Mulaomerović, Mirza Suljagić i Sloven Anzulović, tadašnji članovi Zabranjenog pušenja i Top liste nadrealista, motivisani Šaranovim pjesmama, odlučili da napuste Zagreb, vrate se u Sarajevo i pokrenu svoj bend.

Na krilima poslijeratnog entuzijazma članovi benda su provodili sate svirajući i trudeći se da se Šaranove pjesme pročuju. Prve svirke radili su u sarajevskom klubu Bulldog, gdje su nastale neke od pjesama koje su se našle na prvom albumu. Od tada grupa je izdala tri albuma, a četvrti je trenutno u pripremi.

Porazgovarali smo sa Adnanom Šaranom, vokalom grupe Skroz, o njihovim počecima i muzičkoj sceni na Balkanu.

Zadnji album ste izdali 2008. godine, da li trenutno radite na novom materijalu?

– Prošle godine smo uradili singl “Amerikanac”. Mi inače svake četiri godine izdajemo album, tako da je ova godina ta u kojoj bi trebali izdati novi materijal. Imamo tonu pjesama, ali svako ima neki posao kojim se bavi i pored muzike tako da je bend stvarno teško skupiti i onda to ide polako. Međutim, nadam se da će to biti ove godine. Sad smo skontali da postoji Pavaroti centar u Mostaru gdje je povoljno snimati, a tu se nalazi možda najbolji studio na Balkanu. Skoro smo bili dole i snimali, uradili smo tri nove pjesme, tako da će to nastaviti tim nekim tempom.

Da li se može živjeti od muzike?

– Stvarno ne može. Stvarno je teško. Jedini ja u bendu nemam posao pored muzike. Nemoguće je živjeti od muzike, pogotovo muzike kojom se mi bavimo. Ali, to nije razlog da u svojim 20-tim godinama ne pokušaš. Ja sam krenuo sa 16 godina i ipak smo nešto napravili, pored svih prepreka koje smo imali. Sa muzikom se moraš baviti iz ljubavi.

Koliko se muzička scena promijenila od 1996. godine?

– Mi smo izašli iz tog nekog fazona, Nirvana, Radio Head… Počeli smo u  tom periodu. Sad klinci imaju neke nove postulate i neki novi bendovi su im zanimljivi. Postoje i sad veoma dobri bendovi.

Da li strani bendovi utiču na vaš rad?

– Mi pratimo anglosaksonsku muziku. A ako si odavde i pratiš to, onda nisi normalan. Normalno bi bilo da ubaciš malo etna tu, to se sad fura. Mada mislim da je vrijeme da izađe neki totalno novi žanr muzike. Zemlja postaje planeta dosade.

Radili ste jednu navijačku pjesmu, kako je došlo do toga?

– Tako što me moj prijatelj, koji je tad bio manadžer košarkaškog kluba Bosna, pitao da li bi mogao da napravim nešto. S obzirom da sam ja prije rata išao na svaku utakmicu Bosne i znam tu navijačku energiju, mogao sam to da realizujem. Međutim, ne ponosim se tom navijačkom pjesmom, ne volim da me svrstavaju u grupe. Možda je to pogrešan potez. Ali, svi mi griješimo.

Opišite nam sami početak Skroza, vaš odlazak iz Zagreba, iz Zabranjenog pušenja…

– Mi smo se svi upoznali u Zagrebu. Napustili smo Zabranjeno pušenje, to je bio buntovnički potez. Oni su nas uzeli dok smo još bili mladi i iskorištavali nas. To je trajalo dok svima nije pukao film i onda smo se svi vratili u Sarajevo. Svi su se vratili da studiraju, jedino sam se ja vratio da se nastavim baviti muzikom. Pošto smo se svi već poznavali nije nam bilo teško početi ponovo svirati, da bi 1999. otišli u Holandiju i snimili svoj prvi album.

Da li postoje neke stvari zbog kojih se kajete, s tim da svirate od 1996. godine?

– Ovo vrijeme je zeznuto za sve, tako da ne postoji razlog za kajanje. Ja sam ponosan na sve što smo napravili. Mi smo jednostavno bili pioniri u ovom poslu. Kad smo prvi album donijeli iz Amsterdama, bilo je kao da je svemirski brod sletio. Malo smo bili super, ali i malo nejasni. Ali, pioniri uvijek nastradaju. Imamo super tri albuma iza sebe, a imamo i super publiku, inteligentne, mlade ljude koji kontaju stvari i trudimo se da izvučemo omladinu iz tog nekog zaglupljivanja. Ovdje se svi trude da nas zaglupe, da nas dovedu do nivoa primata, da ne bude bunta i pobune, da svi samo klimamo glavama i sve odobravamo dok se ponovo ne pokoljemo u nekom novom ratu.

Da li mislite da se danas teže probiti na muzičku scenu nego što je nekad bilo?

– Vjerovatno bi se neki rat trebao desiti da mi postanemo neki predratni poznati bendovi. To je žalosno što treba neka tragedija da se desi da ovo vrijeme presječe da bi svi shvatili kako je nekad bilo lijepo. Nažalost smo takav narod, ali mislim da se stvari kreću na bolje. Ima super novih bendova, koji se bave nekim novim stvarima. Mislim da je bolje nego što je bilo. Danas, što si pametniji, manje para imaš.

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?