Spremite maramice: Najdirljivije pismo psa čovjeku

Internetom kruži veoma dirljiva priča, koja je mnogima natjerala suze na oči. Naime, u pitanju je pismo u kojem se pas obraća svom gazdi, svom najboljem prijatelju, pišu “Večernje novosti”.

Pas mu se zahvaljuje na domu i ljubavi koju mu je pružio i savjetuje ga da njeguje dobrotu u sebi.

“Čovječe moj, vidim da plačeš jer je došlo vrijeme mog odlaska. Nemoj, molim te. Hoću da ti objasnim nekoliko stvari. Ti si tužan, jer me nema, a ja sam presrećan, jer sam te sreo. Koliko ovakvih kao ja umire dnevno, a da ne upoznaju nekog posebnog?

Životinje često požive dugo samo zahvaljujući sreći! Samo mi odbačeni znamo šta je hladnoća, žeđ, opasnost, glad. Moramo da se pobrinemo kako pronaći nešto za jelo, gdje ćemo provesti noć ušuškano i bezbjedno. Svakog dana viđamo mnoga lica ljudi, koji nas i ne primjećuju… Ponekad ni mi njih ne gledamo dok nas ne primijete sami i sažale se.

Ponekad nas zadesi velika sreća, pa se među tim ljudima nađe anđeo i uzme nas. A ponekad dođe grupa anđela, organizovana. A postoje i anđeli koji šalju pomoć izdaleka. I onda se sve mijenja.

Odvedu nas kod drugih anđela, mnogo pametnih, koji znaju mnogo i liječe nas. Izaberu jednu čudnu riječ, koju izgovore svaki put, kad nas dovezu kod njih. Mislim da to zovu ‘ime’ i onda se mi osjećamo posebnima, prestajemo da budemo anonimni, samo jedni između mnogih.

I onda… upoznamo šta znači kuća!

Da li ste svjesni koliko nam to znači?! Ne moramo više ničeg da se plašimo, nema više gladi, hladnoće, bola i opasnosti. Da samo možete da shvatite koliko nas to usrećuje! Za nas je svaki dom kao palata! Više nas ne brine da li pada kiša, sneg… da li će kola proći pokraj nas polako ili namjerno brzo i nauditi nam, povrijediti nas! A najvažnije…nismo više sami, jer nijedna životinja ne voli samoću. Šta bismo mogli više od toga da poželimo?

Znam da si tužan zbog našeg rastanka ali ja sada moram poći. Hoću da te zamolim da ne kriviš sebe za bilo šta.

Čuo sam te kako si kroz plač rekao da si možda mogao za mene učiniti više.

Ne govori tako, za mene si učinio mnogo!

Bez tebe nikada ne bih saznao sve ono lijepo, što danas odnosim sa sobom. Treba da znaš, mi, životinje, živimo sadašnjost intenzivno i da smo mnogo mudre: uživamo u svakoj sitnici, svakog dana posebno i zaboravljamo ružnu prošlost veoma brzo.

Naš život počinje kada upoznamo ljubav, tu istu ljubav koju si mi pružio ti – moj dvonogi anđele bez krila! Znaj, ako nađeš životinju koja ima neko ozbiljno stanje i ima još samo malo vemena na ovome svijetu… učinićeš veliko djelo ispraćajući je pri odlasku. Kao što ti rekoh, niko od nas ne želi da bude sam, ponajmanje kada shvatimo da se primaklo vrijeme odlaska. Znaj da nam je važno ko nas mazi i drži nam šapu, da možemo mirno da odemo.

Molim te, ne plači više. Ja sam srećan. Ponijeću sa sobom uspomenu na ime koje si mi dao, na toplinu tvog doma koji je postao i moj dom. Ponijeću sa sobom i zvuk tvog glasa kojim si mi govorio, mada nisam uvijek razumio šta mi pričaš.

U svom srcu ponijeću sa sobom svaku tvoju nježnost i dodir. Sve što si za mene učinio mnogo mi znači i hvala ti neizmjerno. Ne umijem to da ti kažem ali sigurno si u mojim očima vidio svu moju zahvalnost.

Hoću da te zamolim, učini mi dvije usluge…

Umij lice i počni da se smješkaš, prisjećaj se našeg lijepog zajedničkog života, svih nestašluka kojima sam te nasmijavao. Prisjećaj se, kao ja, svih onih trenutaka koje smo dijelili. I nemoj nikada reći kako nećeš više nikada uzeti drugu životinju, jer te moj odlazak toliko pogodio! Bez tebe ja nikada ne bih imao ovako lijep život!

Molim te, ne čini to! Ima mnogo takvih kao ja, koji čekaju takve kao što si ti! Pruži im to što si pružio meni, potrebno im je, kao što je i meni bilo potrebno. Ne suzdržavaj ljubav u sebi zbog straha od ponovnog gubitka.

Prihvati moj savjet i njeguj tu dobrotu u sebi, dobrotu koju dijeliš sa nama. Shvati da si anđeo nama životinjama i da bi bez ljudi kao što si ti nama i život bio težak.

Nastavi sa svojim plemenitim zadatkom. Sada je na meni red da budem tvoj anđeo. Pratiću te izdaleka na tom putu, dok budeš pomagao ovakvima kao što sam bio ja. Svim životinjama koje su ovde sa mnom pričaću o tebi, reći ću im šta si sve učinio za mene, pokazaću im te ponosno i reći: ‘On je moja porodica’. Moj prvi zadatak ovdje je da ti pomognem da ne budeš tužan.

Večeras, kad pogledaš u nebo i vidiš da ti je namignula zvijezda…znaj da te gledam, da ti šaljem znak da sam dobro i da ti šaljem zahvalnost za svu pruženu ljubav.

Pozdravljam te sada, ali ne kažem „zbogom“.

Postoji poseban raj, nagrada za ljude kao što si ti.

Tu ćemo se ponovo sresti.

Čekaću te vijerno!”

Izvor: Novosti/B92