Zašto muškarci na Zapadu “bježe” od braka?

Na Zapadu je sve manje muškaraca koji se odlučuju na brak.

Mnoge žene imaju veliki problem da pronađu “gospodina Pravog”, iz prostog razloga što su muškarci ti koji odlučuju da li će doći do braka, a oni po svemu sudeći, vide u njemu daleko manje koristi, a mnogo više rizika.

“Muškarci znaju da u braku postoji velika mogućnost da će izgubiti prijatelje, samopoštovanje, svoj prostor, seksualni život, novac, a ako stvari pođu po zlu i porodicu”, kaže dr Helen Smit, predavač Univerziteta u Tenesiju i autor rada “Zašto muškarci bojkotuju brak: Očinstvo i američki san”.

“Oni ne žele da sklapaju ugovor s nekim ko će uzeti pola njihove ušteđevine, penziju i imovinu, čim se završi period medenog mjeseca. To nije nikakav strah od vezivanja. Oni jednostavno donose pametnu odluku”.

Advokat specijalizovana za razvode Kamila Boldvin iz Mejfera kaže da ipak postoji način da muškarac “mirne duše” uđe u brak – potpisivanje predbračnog ugovora.

“Ako želi da se oženi, on mora potpisati predbračni ugovor. U suprotnom može da živi sa partnerkom, ali bez potpisivanja bilo kakvog papira”, kaže ona.

Stručnjaci smatraju da je jedan dio žena odrastao tako da muškarce posmatra kao neprijatelje i da to može da se smatra dijelom ovog problema.

“U tim slučajevima dinamika se ne mijenja – žena je uvijek dobra, a muškarac uvijek loš. To uništava odnose među polovima. Muškarcima je dosta svega. Umorni su od toga da im neko stalno ponavlja da s njima nešto nije u redu. Umorni od toga da prihavataju krivicu svakog puta kad se žena ne osjeća zadovoljnom. Uspon žena nije predstavljao prijetnju muškarcima – on ih je samo iritirao”, smatra kritičarka društvenih pojava iz SAD Suzan Venker.

U većini država svijeta, poslije razvoda žene dobijaju starateljstvo nad potomcima.

Uprkos tome što su brojne studije dokazale da su djeca samohranih roditelja (majki) sklonija nasilju i mentalnim problemima, mnoga udruženja odbacuju takve navode.

Ni opsežna studija iz 1958. koja je obuhvatila 20.000 mališana i otkrila da oni koji nemaju očinsku figuru u životu češće krše zakon i pate od psihičkih problema nije dobila veliki odjek u javnosti.

Psiholozi upozoravaju da praznina u dječjoj duši izazvana nedostatkom oca, često može da se popuni drogama, alkoholom ili promiskuitetom . Time se surovi ciklus nastavlja i osobe koje su imale takvo odrastanje teže uspijevaju da ostvare kvalitetnu vezu i brak.

Još jedna nuspojava guranja muškaraca u drugi plan primjećena je u Britaniji. Tamošnje tinejdžerke, prema istraživanju Fondacije za proučavanje adolescencije, sve češće se odlučuju da postanu majke, jer dolaze do zaključka da će uz državne beneficije i finansijsku podršku oca, imati sigurniji život, nego u slučaju da pronađu posao.

Čak su i 13-godišnjakinje priznale da tko razmišljaju, što objašnjava zašto je Britanija u samom vrhu u Evropi po broju maloljetničkih trudnoća, koje njihovu vladu godišnje koštaju 63 miliona funti.

Izvor: Buka