Pune ruke posla za kreativnu Aleksandru Bajić iz Banjaluke

Zaboravljeni detalj koji je ranije bio simbol visoke elegancije u rukama mlade Aleksandre Bajić iz Banjaluke dobio je novo lice jer leptir-mašne više nisu samo u crnoj boji, već ih ova maštovita djevojka pravi u svim bojama sa različitim dezenima.

Aleksandra je diplomirani inženjer geodezije, voli da čita, putuje i provodi vrijeme s prijateljima. Ali ono što je izdvaja od drugih jeste način na koji ispoljava kreativnost. To čini praveći leptir-mašne i jedina je koja ih u Banjaluci izrađuje ručno. A za izradu jedne mašne, u zavisnosti od materijala, potrebno joj je od sat i po do tri.

Aleksandrina ljubav prema leptir-mašnama potiče iz djetinjstva. Odrastajući uz djeda, koji je jedini u njenoj porodici nosio taj neobični komad na odjeći, razvijala se i njena fascinacija.

“Moj djed je nosio mašne i bio je jedina osoba koju poznajem koja ih nosi. Bilo mi je zanimljivo gledati ga kako veže mašnu, pa je pedantno zateže i namješta. To je razlog zašto se svakoj mašni koju pravim posvetim do najsitnijih detalja”, priča za “Nezavisne” Aleksandra.

Na ideju da pravi leptir-mašne i ponudi ih drugima došla je prije šest mjeseci kada je shvatila da ih u Banjaluci niko ne pravi ručno. “U nekoliko navrata sam kupovala leptir-mašne drugima za poklon, ali nikada ne bih uspijevala da pronađem onakvu mašnu kakvu sam zamislila i tako sam odlučila da sama napravim po vlastitom ukusu”, kaže Aleksandra.

Ispiraciju pronalazi u svakodnevici, modnim časopisima, na internetu, pa čak i u zbirci zadataka iz matematike. Izrada mašni je krenula kao hobi, pa kako su se narudžbe poznanika i prijatelja gomilale, odlučila je da ponudi mašne i drugima na prodaju.

“Zasad se mašne mogu naručiti preko moje Facebook stranice – ‘BowTie Aleksandra Bajić’, a izrađujem ih od pamuka, satena, kože, drveta, doslovno svakog materijala koji se može adekvatno oblikovati, a printanje materijala mi omogućava da ispunim svaku želju ljubitelja leptir-mašni”, ističe ona.

Ova kretivna djevojke ne krije da uživa u svom poslu, ali i da ima još mnogo izazova u budućnosti.

“Planiram da otpočnem sa izradom kravata i ešarpi, pošto sam mašnama već pridružila maramice. Otvaranje radnje je logičan naredni korak”, dodaje ona.

Leptir mašne su evergrin, ali u posljednje vrijeme su postale pravi hit jer ih ljudi sve češće kombinuju u svakodnevnim odjevnim kombinacijama.

“Mašne naručuju mnogi – stari, mladi, muškarci, žene, doslovno svako. Najzanimljiviji su mi zahtjevi za izradu mašni za kućne ljubimace, pa je zbog različitih mjera potrebno svakoj mašni prići sa dozom opreza”, dodala je Bajićeva.

Zasad joj skoro čitava zarada odlazi na kupovinu materijala, s obzirom na to da ljudi imaju različite prohtjeve i želje, ali se nada boljem finansijskom stanju. Dodaje da Banjalučani još nemaju razvijenu kulturu nošenja leptir-mašni, ali ističe da kad ljudi vide ručno izrađenu leptir-mašnu, sa nekim zanimljvim dezenom, znatiželjno je zagledaju i obično pitaju “modela” kako mogu iste da nabave.

“Mašne već uveliko šaljem za Srbiju, Hrvatsku, Austriju, a proši mjesec sam četiri mašnice poslala za Keniju i naručilac mi je prije nekoliko dana javio da su stigle” , rekla je Aleksandra.

Izvor: Nezavisne