Leon Bijelić: Mladi Banjalučanin sa smislom za fotografiju

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 10. 4. 2012

Na prvi pogled, rekli biste da je Leon tipičan tinejdžer, međutim, on se i te kako razlikuje od svojih vršnjaka. Sa svojih 18 godina, kao učenik srednje Poslovne škole, Leon već ima svoj pravi mali biznis. Pričali smo s njim o tome kako je otkrio da ima talenat za fotografisanje, gdje pronalazi inspiraciju, kako spaja posao sa školom i koji su mu planovi za budućnost.

Kada ti se javila ljubav prema fotografiji?

– Jednoga dana ušao mi je brat u sobu i rekao mi: “Počni se baviti fotografijom.” Na tu rečenicu sam se ja iskreno ismijao, jer ne idem u srednju školu vezanu za fotografiju niti sam u mladosti zračio talentom u vezi sa fotografijom. Nakon ozbiljnije priče sa bratom shvatio sam da tu ima nekog posla i da se može nešto uraditi po tom pitanju, te sam se odmah upisao na kurs fotografije. Kad sam završio sa obukom, od svog novca kupio sam sebi mali, obični fotoaparat, čisto da krenem, da imam s čim raditi. Međutim, ubrzo sam uvidio da sa njim ne mogu raditi ono što ljudi rade sa profesionalnim fotoaparatima, pa sam zamolio oca da mi pomogne. On mi je izašao u susret, uzevši mi aparat sa kojim zaista malo ko ima priliku da radi, koji je profesionalan i daje puno mogućnosti da se napravi dobra fotografija.

Da li je fotografisanje tako jednostavan posao, kako se svima čini?

– Sve zavisi od same osobe. Neko može toliko zakomplikovati fotografiju i samo fotografisanje, a u suštini to nije toliko teško, mada opet nije ni toliko lako. (smijeh) Naime, sve zavisi od toga kako se pristupa fotografiji i samom fotoaparatu. Ja nekome mogu dati aparat sa totalno nesređenim opcijama i on se uopšte neće snaći. Ali kao i sve drugo, te se opcije mogu naučiti, posebno ako vas to zanima. Dodatna pomoć je talenat i oko sokolovo.

Šta je sve potrebno za dobru fotografiju?

– Upoznat sam sa radom jednog starijeg gospodina koji fotografiše mobilnim telefonom. Radi se o Sonny Ericssonu, modelu K850i. Sa tim fotografijama čovjek ide na izložbe i predaje ih na foto konkurse, jer ima osjećaj za fotografiju. Znači, fotoaparat nije toliko bitan. Bitan je osjećaj, sa kojim se rodiš ili ne. Možeš ga nekako steći, ali opet to nije to. Što se tiče svjetlosti, sama fotografija predstavlja svijetlo tj. igru svjetlosti. Nije moguće otići u mrak i uslikati nešto ako nema nimalo svjetlosti. U svemu postoje pravila, tako i u fotografiji, međutim za njih malo ko zna. Potrebno je dobro naučiti ta pravila da bi se kasnije mogla namjerno kršiti u cilju stvaranja originalnih fotografija.

Smatraš li da su u pravu oni koji govore da je od pojave fotošopa, fotografija izgubila na pravom značaju?

– Jeste, definitivno. Ljudi se danas bave tolikom fotomontažom da ponekad fotografija gubi smisao. Npr. fotografišu jednu pticu, a pored nje ubace još 6 ptica, zalazak sunca, u pozadini brda, koju grančicu. Međutim, ima i ljudi koji sa fotošopom prave male korekcije. Smatram da je fotošop vrlo korisna stvar. Na osobi je u kolikoj mjeri će koristiti fotošop, da li da izvrši male korekcije ili da potpuno izmijeni smisao fotografije. Ja koristim fotošop da uljepšam fotografiju, a da joj ne pokvarim smisao i osnovu. Ne ubacujem dodatke, već isključivo vršim korekcije.

Šta preferiraš fotografisati?

– Portrete. Volim raditi sa ljudima, volim da izvučem emociju iz nečijeg lica. Želim da uhvatim neki mali, blagi osmijeh, da emociju osobe predstavim kroz fotografiju, tako da kada je neko gleda pomisli: “E, ova je baš tužna… ova me tjera da se nasmijem…” i sl. Pokušam da uhvatim emociju u trenutku i da je prenesem kroz fotografiju.

Šta najviše fotografišeš, odnosno, koji klijenti ti se najviše javljaju?

– S obzirom da se bavim fotografijom tek godinu dana, nemam neke ozbiljnije klijente, poput nekih firmi. Fotografisao sam jedan motel, čiji je vlasnik bio oduševljen fotografijama da je čak pored fotografija, pohvalio i moj pristup, volju, rad i trud. Iako on nema nikakvu predstavu o dobroj fotografiji, lijepo je čuti svaku pohvalu.

Naviše mi se javljaju djevojke za privatni foto sešn, jer se one više vole fotografisati nego muškarci.

Da li se Leon voli fotografisati?

– Da, čak se i ja volim puno fotografisati, ali sada od kako se bavim fotografijom ne volim da me neko uslika tek onako, samo da bude slika. Naravno, ako smo u društvu i ako je neki izlazak u pitanju, to nije toliko bitno. Velika je razlika između fotografije za uspomenu i dobre fotografije.

Jesi li se susretao sa nekim zanimljivim i neobičnim zahtjevima klijenata?

– Većina tih neobičnih zahtjeva je od mlađe populacije, recimo ’96-og, ’97-og godišta. U tom periodu se postavljaju razna pitanja, što je i normalno, a i ja to volim, čisto da bih vidio njihovu radoznalost. Međutim, kakva se pitanja postavljaju, to je već za cenzuru. Jedan momak koji ide u teretanu tražio je fotografije svoga tijela. Po priči sam vidio da je narcis i da obožava svoje tijelo. Poseban zahtjev je bio da mu povećam mišiće u fotošopu, naročito ruku, i upozorio me je da se tu slučajno ne zeznem. I eventualno, da mu malo skratim kosu. (smijeh)

Kada si shvatio da svoj hobi možeš pretvoriti u posao (izvor zarade)?

– Ovo nije neki posao od kojeg ja mogu da živim. Ono što zarađujem pokriva moje lične troškove: izlaske, mjesečnu kartu za autobus, benzin za skuter i sl, a dio novca sačuvam da bih ga uložio u novu opremu koja mi je potrebna za bolje fotografije.

Kada sam kupio profesionalni fotoaparat počeo sam naplaćivati usluge, jer sam se tada smatrao profesionalnim fotografom, što je velika greška. Međutim, nisam tim osobama naplaćivao ‘profesionalnu cijenu’. To je bilo više da kažem da sam naplatio i da mogu doći roditeljima i reći: “Evo, ja sam zaradio, vidite kako to meni ide.” Čisto da oni vide da mogu malo zaraditi od toga.

S obzirom da si još uvijek učenik, koliko ti, uz posao, ostaje slobodnog vremena?

– Učenik sam srednje škole i svi kažu da je najljepše dok si u srednjoj školi jer imaš puno slobodnog vremena. Međutim ima dana u kojima sam toliko zauzet, kao da sam npr. u nekoj kancelariji i radim tonu fotografija. Ne zato što sam klijentu obećao da će fotografije biti u određenom roku, već zato što imam volju da to što prije završim, a ja ako krenem raditi, obično volim da završim sve odjednom. Naravno, to mi oduzima puno slobodnog vremena. Ima dana kada nema posla, tada izađem sa društvom, skejtam, ponekad odem na basket…

Da li planiraš da se baviš fotografijom i u nekoj daljoj budućnosti? 

– Da, sigurno. Natojaću da se bavim fotografijom profesionalno, jer se pronalazim u tome i lijepo mi je to raditi. Svi mi uvijek kažu: “Njeguj taj Božiji dar, ali radi opet ono od čega možeš živjeti.” Ja ću pokušati da to objedinim.

Da li želiš postati poznat fotograf, neko čiji će radovi biti prepoznatiljivi?

– Mislim da to objašnjavaju dvije izreke, čiji sam ja autor:

Po odličnom i po lošem radu možeš biti prepoznatljiv, nikada po srednjem.

Radite, ne da budete primjećeni, nego zapamćeni.

Da li si osvojio neka priznanja za svoje fotografije?

– Na više fotostranica iz regiona moje fotografije su bile izabrane za fotografije dana i sedmice. Međutim, u planu mi je da se krenem baviti i izložbenom fotografijom, ušao sam skoro u jednu takvu organizaciju, čime se nadam da će moji uspjesi biti još veći.

U galeriji možete pogledati neke od Leonovih fotografija, a još mnogo drugih na njegovoj stranici.

 

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?