Susret sa glumicom Anđelkom Prpić u Banjaluci: Živimo bez prioriteta i želimo sve

Objavljeno: 14. 6. 2017 u 11:18h

“Kada nečiju ljudsku veličinu najlakše opišete riječju jednostavnost, onda razgovori s tom osobom uvijek budu prijatni i inspirativni.”

Tim riječima najlakše je opisati susret sa glumicom Anđelkom Prpić u Banjaluci, na tvrđavi Kastel, pred njen nastup u okviru “Đurologije”, autorskog projekta Branka Đurića.

Poslije generalne probe, pred sam izlazak na scenu u ponedjeljak uveče, nasmijana i srdačna glumica za “Glas Srpske” govorila je o saradnji sa Đurom na njenoj monodrami čija je premijera zakazana za septembar, bogatstvu kojim je oplemenila svoje biće kroz glumu, vremenu u kojem živimo….

Po završetku Akademije dramskih umetnosti u Novom Sadu, igrala je u dvije predstave u “Ateljeu 212”, ali, na veliku žalost publike, nisu joj se otvorila vrata pozorišta. Međutim, snagu talenta niko ne može spriječiti, pa je veliku popularnost ostvarila pojavljujući se u TV serijama.

Priznaje da je ta priča o pozorištu za svakog glumca “rak-rana”, a rad na monodrami opisuje izrekom “Ako neće breg Muhamedu, onda će Muhamed bregu”.

“Upustila sam se u tu avanturu. Uzbuđena sam, imam veliku tremu u smislu odgovornosti, sama sam na sceni i radim format koji nije lak. Sve to treba da bude i brzo, uzbudljivo, zanimljivo ljudima, nemate pomoć od kolega. To će biti vatreno krštenje, sad na drugi način. Kod mene je sve crno ili bijelo, nema nijansi”, priča Prpićeva.

Saradnjom sa Đurom ostvarena je i njena velika želja.

“Počastvovana sam što sam, uz divnog saradnika i kolegu, dobila i pravog prijatelja. Uživamo radeći zajedno i Đuro mi zaista mnogo pomaže”, naglašava glumica i dodaje da će u monodrami tumačiti 11 likova, tri na sceni, dok će se na video-bimu pojaviti kroz osam likova sa raznim kostimima i maskama.

Gluma joj je omogućila i dozvolila da kroz druge likove konstantno preispituje sebe.

“Taj momenat da kada tumačite druge likove i njihove sudbine, analizirate njihove postupke, bilo za potrebe predstave, serije ili filma, konstantno razmišljate da li su oni u redu, kako oni utiču na druge ljude. Sve to prolazi kroz vas. Htjeli ne htjeli, to utiče na vašu svakodnevicu. U svakom slučaju, imate opravdanje da zbog posla “kopate” po sebi stalno i da je to legitimno, a da se ne tumači u smislu “jao, šta sad ona tu fantazira, posvećuje pažnju detaljima”. Okretanje sebi je nešto za šta danas nemamo dovoljno vremena, a moj posao to meni omogućuje i hvala mu na tome”, ističe Prpićeva.

Bavljenje tuđim životima, “zanimanje” kojim se danas mnogi bave, opisuje kao utopiju, dodajući da bismo svi daleko dalje dogurali kada bi se svako bavio sobom.

“Kako ulazite više u posao, onda čujete sa svih strana dobronamerne savete ljudi: “Nemoj previše da se daješ, moraš da postaviš granicu, zid. Ne smiju ljudi previše da ti priđu, ako ne postaviš granicu, ljudi ne znaju dokle smiju da idu, pa odu predaleko”. Meni ta lekcija ne ide od ruke, možda zato što stvarno ne želim da je savladam”, priča glumica.

Ona, kako kaže, želi da vjeruje u bajku, da ne mora sve biti neistinito i sa distancom.

“Hvala bogu, put me nanosi da se srećem sa divnim kolegama, dobrim saradnicima, sa nekima sam postala i ozbiljan prijatelj, Majom Novelji, Lenom Bogdanović, Irenom Mičijević. Nešto me čuvalo da se ne opečem i da mogu i dalje da vjerujem u ljude i tako vaspitavam i svog sina”, dodaje ona.

Vjeruje da svako vrijeme nosi svoje crne faze, pa je sigurna da su i vijekovima unazad ljudi mislili da je njihova muka najteža, baš onako kako većina osjeća 21. vijek.

“Rado se sjećam svog djetinjstva i nekako mi sve to djeluje kao serija, kao Sara Kej. Ali kada počne priča kako su današnji crtani filmovi puni nasilja, pa nije tačno. Odrasla sam uz Duška Dugouška koji je stalno maltretirao Patka, Tom i Džeri su se stalno ubijali, odsjecali glave i slično, a izrasli smo, bar neki od nas, u normalne ljude, nismo izopačeni”, zaključuje Prpićeva.

Smatra da je jedan od glavnih problema današnjice to što bi svi voljeli da budu sve.

“Počinjem od sebe, želim da budem posvećena mama i da budem u poslu najbolja i da stižem na fitnes i uveče sa drugaricama i da sa mužem putujem sama i da idem u šoping i da mi je kosa strava i da nešto čitam. Mi bismo sve, a nemamo prioritete. Opet se moram vratiti na onu priču o “kopanju” po sebi i sama sebi reći da sve treba da ide nekako laganije”, iskrena je glumica.

Trudi se, kako kaže, da stvari gleda sa pozitivnije strane.

“Budem i ja nervozna i svega mi bude preko glave, ali to je kratkog daha. Uglavnom u sebi nađem motiv i volju da to istjeram na čistac”, objašnjava Anđelka koja se u slobodno vrijeme opušta uz knjige, pa je djelo Irvina Jaloma “Kad je Niče plakao” posljednje koje je pročitala.

Kratko se osvrnula i na aktuelnu temu u svijetu kulture, odluku žirija Sterijinog pozorja da nagradu dobije niko i svi.

“Žao mi je nekad kad pogledam sebe, jer ja sam uvijek pacifista, uvijek se vodim time da “ljudi znaju zašto su to uradili, dajte, nemojte da se stalno busamo u grudi i osuđujemo”. Takav stav imam i o pitanju moje profesije, ali i drugih stvari. Onda shvatim da se ništa ne bi promijenilo kada bi svi govorili tako kao ja. Kada uzmem ko sjedi u tom žiriju, nemam razloga da sumnjam u njihovu kompetentnost, ko sam ja da o tome govorim? To je možda pitanje za neke više instance, u smislu toga zašto se daje novac da se nešto pravi ako ništa od toga nije dovoljno dobro. Zapravo mislim da je njihova namera bila da se prevaziđu nagrade, da se ode korak dalje u nešto iznad, što bi trebalo da nam je svima drago. Međutim, svi volimo kada nešto uradimo da osjetimo tapšanje po ramenu, ne mora to da bude ne znam kakva statua, ali svi radimo za to bravo. Možda će se baš zbog toga, koliko god se mi slagali ili ne slagali sa tom odlukom, sljedeće godine nešto drastičnije desiti”, smatra ona.

U pojmu kulturna elita kod nas prepoznaje tek nekolicinu ljudi.

“Postoje intelektualci, ljudi koji vrijede u smislu svog talenta i djela, ali to što se smatra kulturnom elitom je stvar privida. Sebe ne smatram kulturnom elitom, ali je teško u današnjem vremenu komercijalizacije svega pronaći mjesto gdje će se ti ljudi afirmisati, dobiti svoj prostor, a možda tada više i ne bi bili elita, možda im je bolje ovako”, završava priču Prpićeva i odlazi da se sprema za nastup.

Publika uživala u “Đurologiji”

Legendarni glumac, komičar i reditelj Branko Đurić zajedno sa gostima Anđelkom Prpić, Tarikom Filipovićem i muzičkim sastavom iz Banjaluke “One tri” napravio je odličnu atmosferu na tvrđavi Kastel. Aplauzi i smijeh smjenjivali su se tokom cijele večeri, a Đuro je po ko zna koji put potvrdio da važi za jednog od najboljih komičara na Balkanu.

Izvor: Glas Srpske

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/kultura/susret-sa-glumicom-andelkom-prpic-u-banjaluci-zivimo-bez-prioriteta-i-zelimo-sve/?utm_source=PovezaneVijesti&utm_medium=Blcom&utm_campaign=PovezaneVijesti||claudebot