Komšijski odnosi na banjalučki način

Dobro poznati ljudi, od kojih nas najčešće dijele samo zidovi, te njihovi bračni problemi, odnosi i likovi u kojima se sami pronalazimo, kao i nezaobilazan dio banjalučke priče, komšije, oživjeli su u predstavi “Šećer je sitan, osim kad je kocka” Nikole Pejakovića na sceni Gradskog pozorišta “Jazavac”.

Mnogobrojnoj publici na premijeri u ponedjeljak uveče, mjesto radnje dobro je poznato, stan u ulici Đure Đakovića, banjalučko naselje Hiseta.

U njemu život sedam godina dijele Zoki i Nevenka. Kroz ova dva lika i sve te godine njihovog braka, Pejaković je vrlo vješto pokazao različite karaktere ljudi i sve one svakodnevne situacije, koje ponekad čujemo dok prolazimo pored komšijskih stanova, a neke su dio naših životnih priča. Na sceni su bili jasni odgovori na pitanja, zašto se udaljavamo jedni od drugih, kako nam se desi da ljubav i brak postavu šablon, da nam i sam život postane šablon? Smjenjivale su se ljudske slabosti i strahovi koji nas najčešće vode nekim drugim ljudima od kojih ne dobijamo ono što silno želimo, ali ipak smo tu. U našoj režiji, oni nas bolje razumiju, a ni sami sebi nisu jasni.

Kakvi su žensko-ženski odnosi i da i one, naizgled jake i otresite žene, plaču u sebi prikazani su kroz likove Jace i Nevenke. Replike i glumačka igra Aleksandre Spasojević, Ljubiše Savanovića, Miljke Babić i Željka Mitrovića ispraćeni su aplauzima istine, jer su nju i ostavili na sceni. Glumci su poslije premijere bili zadovoljni, dok je Pejaković i ovaj put na scenu gledao iz kancelarije “Jazavca”. Druženje poslije premijere je propustio.

“Nikola nastavlja taj niz predstava u kojem oživljava lokalne priče i na taj način Banjaluku postavlja na pozorišnu mapu. Dok smo radili insistirao je da ovo igramo kao neki sitkom, što je možda u pozorištu prebrzo, međutim kad smo ušli u taj ritam, bilo nam je lakše. Dobili smo dobre likove i dobre uloge, dobar smo četverac”, rekao je Savanović.

Da je proces rada bio veoma zanimljiv, ali i naporan, potvrdila je i Miljka Babić koja je istakla da je Nikola Pejaković sjajan čovjek koji zaista umije da radi sa glumcima.

“Napisao je zanimljiv tekst, sjajan banjalučki tekst. Trudili smo se da predstavimo različite likove, nadam se da smo nas četvoro uspjeli u tome”, kazala je glumica.

Poslije osam godina na sceni je zablistao i Željko Mitrović tumačeći lik komšije za koje ćemo reći da je namrgođeni čudak  i čije postupke najčešće nećemo razumjeti.

“Imali smo malo vremena da napravimo intenzivnu, tešku i glumački napornu predstavu, pogotovo kada je komedija u pitanju, jer je najteže zasmijati ljude”, dodao je Mitrović.

Glumica Aleksandra Spasojević, kojoj je ovo prva saradnja sa Nikolom Pejakovićem, kazala je da se na sceni osjećala kao da je snimala sitkom pred publikom.

“Publika je od prve scene prepoznala kod predstave i ušla sa  nama u priču. Tokom procesa rada obnovila sam neke stvari koje sam naučila na Akademiji, neke sam utvrdila, neke naučila. Radujem se što igram na daskama “Jazavca”, istakla je.

Rad na scenografiji povjeren je Dragani Purković-Macan, dok je asistent režije bila Dragana Đedović.

Izvor: Glas Srpske