Knjiga “Šta smetaju riječi” promovisana u Banjaluci

“Šta smetaju riječi”, pjesnički je prvenac mladog pjesnika i učitelja iz Dervente Saše Mičića, koji je, nakon matične, u prisnoj atmosferi Art kluba “Prostor” u ponedjeljak uveče predstavljen i banjalučkoj publici.

Ovu nesvakidašnju i interaktivnu promociju, koja je podsjećala na televizijski intervju s pjesnikom u kojem je uspješno predstavljen njegov književni portet, vodila je spisateljica i poetesa Aleksandra Marilović. Nakon njenog i izlaganja Saše Mičića, u razgovor o knjizi i poeziji uključila se i publika, a zaključak večeri jeste da Mičić kao prosvjetni radnik ima veoma razvijenu svijest o poeziji u svijetu i onome o čemu piše.

“Ova knjiga je moj pokušaj da na neki način književnosti vratim bar djelić onoga što mi je pružila, a pružila je mnogo. Sam naziv koji sam dao zbirci govori mnogo o mojim promišljanjima i onome što sam želio ovom zbirkom da poručim. Riječi, one prave i ljudske, postale su rijetkost”, kazao je Mičić, konstatujući da smo se danas otuđili od jezika, od prirode i od onog ljudskog i možda pomalo naivnog, ali esencijalnog da bi se ostvarilo unutrašnje blaženstvo i mir.

Kazao je da su ljudi zatrovani klicom vlastitih sumnji, te sami sebi postaju najveći dušmani.

“A potrebno je samo reći! U riječima se krije lijek, u riječima se krije umjetnost i to je nerijetko ono što nam najviše nedostaje”, kaže Mičić.

Ipak, citirajući Boru Kapetanovića, on je kazao i to da duvanje u sviralu nije sviranje, nego duvanje, pa prema tome ni svako pisanje nije književnost. Stoga, smatra Mičić, bavljenje umjetnošću jeste velika odgovornost, a kada kažemo baviti se umjetnošću, to nije važeće samo za onoga koji piše, koji stvara umjetnost, nego i za onoga koji čita.

“Velika odgovornost leži na čitaocu, možda i najveća, jer on je taj koji bira šta će konzumirati sa švedskog stola postavljenog pred njim”, govori Mičić slikovito objašnjavajući da društvo nadojeno sveprisutnim kičem i šundom uglavnom pati od stomačnih virusa, gojaznosti i kvarnih zuba.

Iz tih razloga na svima nama je odgovornost, zaključuje Mičić, da prepoznamo ono pravo i vrijedno kako bismo živjeli u što zdravijem društvu.

Težeći ka gorerečenom, kako je konstatovala Aleksandra Marilović, teme Saše Mičića i jesu uzvišene i vječne, tu i tamo nakapane natrunom suvišne didaktike (tako opažamo konačno i prirodu posla ovog pjesnika – učitelj), ali prije svega one su tople sa glavnom preokupacijom onih pjesnika koji ne tako davno uticaše na formiranje naše narodne i nacionalne svijesti.

Knjiga “Šta smetaju riječi” objavljena je u izdanju “Grafida” iz Banjaluke i Srpskog književnog kluba “Vihor” iz Dervente, čiji je Mičić član. Do kraja kalendarske godine, promocija ove zbirke pjesama trebalo bi da bude održana i u Modriči.

Izvor: Nezavisne