Goran Bregović: U Banjaluci ćemo svirati veselije stvari

Suze, smijeh, radosti, tuge, ljubavi i razočarenja decenijama unazad grle pjesme kultnog “Bijelog dugmeta” i sigurno je da ne postoji niko sa prostora bivše Jugoslavije ko dio života nije proveo upravo uz muziku ovih veterana domaćeg roka.

“Ružica si bila”, “Bitanga i princeza”, “Đurđevdan”, “Lipe cvatu”, “Lažeš” odavno su se pretvorile u male lične himne, a Banjalučani će imati tu sreću da 13. januara zapjevaju sa “Bijelim dugmetom” na Trgu Krajine i sa njihovim najvećim hitovima dočekaju Pravoslavnu novu godinu.

Legendarni Goran Bregović za “Glas Srpske” otkriva sa kakvim emocijama, zajedno sa Alenom Islamovićem i Mladenom Vojičićem Tifom, dočekuje koncert u gradu u kojem su posljednji put nastupali prije 28 godina.

“Uzbudljivo je poslije toliko godina svirati u Banjaluci. Sviraćemo veselije pjesme nego u Beogradu i jedva čekam taj koncert” – kaže Bregović, koji tvrdi da je ponovno okupljanje članova “Bijelog dugmeta” drugačije nego kada su se okupili prije nekoliko godina.

Prisjetio se da su im tada iz kompanije “Koka-Kola” dali ponudu koja se ne odbija, a ovog puta on je lično insistirao da ponovo organizuju koncerte.

“Prošle godine smo imali više od 20 koncerata. I uživamo, i Alen i Tifa i ja. Na koncertima u Beogradu bilo je lijepo, uživam u tim nastupima. Posljednjih dvadesetak godina sviram po svijetu i zaželio sam se domaće publike” – priznaje muzička legenda, uz napomenu da sa ovim koncertima nastavlja tamo gdje je ranije stao.

Posebno ga raduje što u publici ima mnogo mladih ljudi.

“Umjesto da podgrijavam nešto staro, odlučio sam da idem naprijed. Nismo se okupili zato što je sentiment proradio nego imam osjećaj da stvaram” – ističe Bregović.

Ne isključuje mogućnost da “Bijelo dugme” dobije novu pjesmu.

“Sada mi se sviraju stare pjesme. Ako poželim novu, napisaću je” – kaže muzičar koji je obišao svijet, svuda nailazeći na odlične reakcije publike.

Slava ga je pratila od prvih muzičkih koraka u Sarajevu, a činjenica je da su ovi muzičari doživljavani kao balkanski “Bitlsi”.

“Ne sjećam se vremena kada su djevojke padale u trans zbog mene. Popularnost je u zreloj dobi mnogo drugačija nego u ranoj mladosti. Sada sve dobija neko značenje koje kao mlad ne razumiješ” – tvrdi Bregović.

Napravili su repertoar od 25 pjesama koje vole da sviraju, a često Tifa ili Alen “izvuku” neku melodiju koja i nije toliko popularna.

Bregović smatra da je “Bijelo dugme” imalo sreće sa pjevačima.

“U posljednjoj fazi smo bili najuspješniji, prodali najviše ploča, održali najveće koncerte. Ali, stalno sam imao osjećaj da se bend mijenja. Čak i da je išao u pogrešnom pravcu bio bih zadovoljniji nego da stoji” – priča muzičar koji najviše voli da svira za domaću publiku.

Nastupi pred publikom iz bivše Jugoslavije obojeni su posebnim bojama.

“Balkanci su veseli narod sa tragičnom istorijom. Balkan je pet vijekova za vrijeme vladavine Otomanskog carstva bio jedinstvena granica u istoriji između pravoslavaca, katolika i muslimana. Zato imamo tu strašnu sudbinu. A, nažalost, nismo još naučili da živimo zajedno, ali 21. vijek je predviđen da to naučimo “– kaže Bregović, dodajući da uvijek radije gleda u budućnost nego u prošlost.

Stvaralačku energiju trenutno usmjerava u novi album naslovljen “Tri pisma iz Sarajeva”.

“Nadam se da će moja antiratna poruka iz novog albuma, poput poruke u boci, nekoga pronaći. Riječ je o koncertu za violinu i simfonijski orkestar” – najavljuje jedno od najpoznatijih muzičkih imena sa Balkana.

Iza njega su godine uspješnog rada, a svojim adutom smatra činjenicu da nikada nije pripadao kulturi.

“Nije me ta nesreća zadesila da sam bio dio kulture. Uvijek sam bio supkultura. Pripadam generaciji iz komunizma koja je posebno traumatizovana politikom, a uvijek mislim da je kultura nešto što ima veze sa politikom” – rekao je Bregović.

Svoju muzičku misiju doživljava kao plemenitu.

“Svi ostavljamo tragove u vremenu da bismo ovaj svijet napravili boljim. To je tako velika i naivna misao. Ali ako zamislimo da je to neki dugačak put koji treba osvijetliti, i najmanja svjetla su od koristi” – završio je svoju priču Bregović.

Počeci u striptiz baru

“Nikada nisam radio ništa drugo osim muzike. Počeo sam kao svirač u striptiz baru i to sa 17 godina. To sam shvatio kao da mi je bog rekao: “Bregoviću, ovo je posao za tebe.” Sa 18 sam nastupao u inostranstvu, a onda sam mami obećao da neću svirati pa sam studirao četiri godine. Na četvrtoj godini studija sam predavao u školi, to je bila praksa, ali pošto je “Bijelo dugme” imalo zlatne ploče, nikada nisam završio fakultet” – kaže Goran Bregović.

Izvor: Glassrpske