Dajan Javorac, reditelj iz Banjaluke: Holivud dao ideje za novi film

“Glavni razlog za moj odlazak u Los Anđeles je bio da razradim i pripremim novi film, moj prvi dugometražni. Da učim i da saslušam sugestije iskusnih, a domaćini programa su se stvarno potrudili da obezbijede sjajne mentore.”

Ovim riječima za “Glas Srpske” počinje priču talentovani reditelj iz Banjaluke Dajan Javorac, koji se prije nekoliko dana vratio iz Holivuda i koji je u svoju, od samog početka uspješnu karijeru, upisao nezaboravno iskustvo.

Kao jedan od 12 internacionalnih režisera, Javorac je izabran da učestvuje u filmskim radionicama u okviru programa “The American Film Showcase” u Los Anđelesu.

Kreativan kao i uvijek, Dajan se potrudio da svojim odgovorima čitaoce, ali i autora ovih redova uvede u sve detalje putovanja.

“Moj prvi saradnik od kada sam počeo da se bavim filmom je Srđan Šipka, kojem sam sa zadovoljstvom poslao fotografiju mog prvog mentora. Riječ je trostrukom dobitniku “Oskara” Marku Harisu i autoru jednog od njemu najdražih dokumentarnih filmova”, priča Javorac.

Kada je pomislio da je to najbolje što se moglo dogoditi,  narednih dana, kako kaže, upoznavao je toliko profesora sa kojima je svakodnevno sređivao dio po dio filma.

“Došlo je vrijeme da radimo i na stilu i fotografiji filma, a kada sam ušao u filmski studio na jednodnevni čas, tamo nas je dočekao Afonso Beato, direktor fotografije Pedra Almodovara. Imao sam privilegiju da se družim sa nekoliko ljudi iz različitih dijelova svijeta, diskutovali smo o zajedničkoj temi i bilo je to jedno od iskustava koje ću zauvijek pamtiti”, dodaje Javorac.

Montažer dva filma nagrađena “Oskarom” Kejt Amend radila je sa učesnicima radionice montažu, vodila diskusiju kako da se pripreme za svoj novi projekat, a mnogo su razgovarali o različitim pristupima filmu. I tu nije kraj za ovog mladog momka koji se pronašao u svijetu sedme umjetnosti.

“Pobjednica “Sandens” festivala Lisa Limen je s nama radila razradu scenarija i teško je reći ko je od profesora bio važniji ili više uticao na mene”, naglasio je Dajan.

A onda su uslijedile i prve pohvale, koje od takvih veličina previše znače.

“Snimatelj četiri filma nagrađena “Oskarom” Ričard Pirs prišao mi je poslije časa i rekao da mu se moja ideja jako sviđa i da ne smijem odustati. Nije da sumnjam u sebe, ali laskalo mi je i dalo dosta pozitivne energije za nastavak pripreme filma, koji mi je, imam osjećaj, jedan od najvažnijih koraka u karijeri”, nastavlja priču Javorac.

Poslije Los Anđelesa i pripreme filma, uslijedio je nešto zvaničniji obilazak Amerike. Javorac se sa svojim kolegama preselio u Vašington, gdje su uslijedile zvanične posjete Stejt departmentu.

“Tamo sam primio diplomu za učešće u programu, a kasnije smo obišli Bijelu kuću”, kaže on.

Vraćajući se mislima na sami početak putovanja i dolazak u “obećanu zemlju”, kaže da je tada prvi put vidio ono što će konstantno gledati za vrijeme svog boravka.

“Radi se o tome da ste stalno u prilici da prepoznate neku lokaciju iz filma, serije ili spota. U jednom trenutku prolazite pored kuće ispred koje je Majkl Džekson snimao spot, a prva kuća pored je kuća iz serije “Čarobnice”. Nešto niže niz ulicu je tunel iz “Transformersa”, a dok prolazite pored lokacija koje su vam samo zbog filma poznate, smjenjuju se kuće poznatih glumaca i režisera”, rekao je Javorac.

Lijepa uspomena koju je podijelio sa nama je baš to prvo veče koje se, kako opisuje Dajan, završilo “američki”.

“Pozvani smo na roštilj na Beverli Hilsu u dvorištu producenta koji je izabrao mene za ovu posjetu. Roštilji, večere i poluposlovna druženja sa ljudima iz struke je nešto što se dešavalo skoro svako veče, nekad u restoranu, nekad na otvaranju festivala. Ove žurke su bile odlično mjesto za upoznavanje i američke filmske industrije, jer možete po razgovorima dosta da osjetite kako stvari funkcionišu”, kaže reditelj.

Iz takvih druženja i razgovora došao je do zaključka da ni Amerika, kao obećana zemlja za ljude koji hoće da se bave filmom, nije tako sigurna, kako izgleda.

“Samo nekolicina srećnih u cijeloj filmskoj industriji živi od filma, dok ostali filmski radnici moraju imati dodatne poslove”, kazao je on.

Ipak, kada sabere i oduzme sve što mu se izdešavalo u ovoj gotovo filmskoj avanturi, najvrednije što nosi sa putovanja su, kako ističe, prijatelji iz 11 različitih zemalja, sa kojima će, nada se, u budućnosti sarađivati.

Izvor: Glas Srpske