Radenka Ševa, glumica Narodnog pozorišta RS: I da se ponovo rodim, ponovo bih bila glumica

Filmski serijal “Dobro jutro komšija” bilježi veliki uspjeh ne samo u BiH, već i regionu i svijetu, a neki dijelovi imaju i milionske preglede.

Četvrti dio uveliko je u montaži, a u pripremi je i peti. Radenka Ševa, glumica Narodnog pozorišta RS, u ovom filmu tumači ulogu Milke. Kaže da nije ni sanjala da će „Dobro jutro komšija“ postići tako veliki uspjeh.

“Nismo računali na milionske preglede na „Jutjubu“. U ovaj projekat upustili smo se jer smo imali želju da se napravi nešto što je autentično, naše, da igraju naši glumci i da bude potpuno naša produkcija. Nismo imali savršene tehničke uslove, ali nas to nije spriječilo da ostvarimo našu ideju. U postprodukciji sve je izgledalo prilično dobro. Naravno, glumac nikada nije zadovoljan kako to izgleda na kraju. Tek nakon šestog gledanja prvog dijela počela sam da se opuštam i smijem nekim scenama. Do tada sam uvijek gledala šta se vidi, šta ne štima, šta je moglo da bude bolje, ali valjda je to sve profesionalna deformacija”, priča Ševa.

Kada je snimljen prvi dio, dodaje ona, vrlo brzo je postalo jasno da će se snimati i drugi.

“Prvi, drugi i treći dio snimani su u razmaku od dvije godine, a onda je odmah nakon trećeg, poslije godinu dana, ovog ljeta, snimljen i četvrti dio. Milionski pregledi su nas zaista zatekli. Sretala sam ljude koji žive ovdje, na našim prostorima, ali i one koji su u inostranstvu, i nevjerovatno je koliko puta mogu da gledaju „Dobro jutro komšija“. Razlog za to je što smo uspjeli da donesemo taj dio njihovog života i kraja koji je autentičan, a koji onima, koji žive u tuđini, jako nedostaje”, ističe Ševa.

Događa se da ju ljudi na pijaci, samoposluzi, tržnim centrima presreću sa oduševljenjem i traže da se fotografiše sa njima.

“Na primjer, krenem u kupovinu, a onda iza neke rafe provire dvije dječje glave, pa se pojavi i majka, podijeli sa mnom utiske i onda se fotografišemo. Da se ne lažemo, film nije na visokom umjetničkom nivou. On predstavlja običan život. Cijela ekipa je najviše ponosna na činjenicu da u njemu nema ni truna politike. Zbog toga imamo mnogo gledalaca. Nas prepoznaju u BiH, ali i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji. To godi”, priznaje Ševa.

Snimanja su trajala od 10 do 15 dana, zavisno od vremena i lokacija. Glavna lokacija je selo Gornji Orlovci u Prijedoru, koje je Radenki predivno.

“Ovaj film se vrlo brzo snimi, u odnosu na neke ozbiljnije produkcije koje zahtjevaju veću scenografiju. Nama je pogodno što je kuća u kojoj snimamo, kuća pisca scenarija, Pere Špadića, a odmah u komšiluku je kuća u kojoj niko ne živi, a koja je moja u filmu. Druga mjesta su uglavnom rezervisana na dan dva i u tom slučaju moramo što prije da završimo snimanje”, objašnjava Ševa.

U matičnoj kući, NP RS, više igra na sceni „Petar Kočić“, dok na Velikoj ima samo jednu predstavu – „Ukroćena goropad“.

“Igram u „Odumiranju međeda“, komadu koji je rađen po tekstu Branka Ćopića, a koji je za sve generacije. On je pisao o bezvremenskom problemu – korupciji. S obzirom na njenu istorijsku podlogu i da je šezdesetih godina prošlog vijeka, nakon prvog izvođenja skinuta sa repertoara – bila je zabranjena, pitali smo se kakva će biti reakcija naših političara kada budu gledali ovu predstavu. Međutim, samo su se nasmijali i sve je ostalo na tome”, navodi Ševa.

„Žiranti“ su joj posebno dragi, jer se „tokom igranja jednako zabave i glumci i publika“.

“Garsonjera” je divan vodvilj, koji je u NP RS igran još u vrijeme dok sam bila gimnazijalka. Tada je glasio kao „Zajednički stan“, što i jeste originalan naslov. Tu igram malu ulogu. Ali, znate kako kažu, kada dobijete jednu takvu malu poslasticu, dođemo do onoga da nije bitno koliko imate replika, ako uživate u tom poslu i radite ga cijelom dušom. Ako živite na sceni, pa makar to bilo samo par minuta, publika to prepozna i nagradi”, poručuje Ševa.

Omladina, dodaje ona, danas najčešće želi sve odmah i „preko noći“.

“To nije prirodno. Dijete je devet mjeseci u stomaku, pa kada se rodi treba mu izvesno vrijeme da nauči da jede, da hoda, da komunicira i slično. Dakle, mora da postoji taj prirodni ciklus rasta i sazrijevanja. Zato je smiješno da mlad čovjek hoće odmah veliku ulogu. Rijetki su talenti koji to mogu da iznesu. Moraš da učiš i stalno radiš na sebi. Imam 53 godine i dalje učim i nije me sramota to reći, jer je to prirodno stanje, pogotovo kada si blagosloven, kao što ja smatram da jesam, jer mi je dato da budem glumica. To sam oduvijek znala i nikada nisam imala dilemu. Istina, teško je, jer naš instrument su naša najdublja osjećenja, ali i zbog toga volim svoj posao. I kada bih se rodila još stotinu puta, svaki put bih bila glumica”, rekla je Ševa.

Prvi put na pozorišnu scenu stala je sa 16 godina. Tada je statirala kao balerina u predstavi „Slavoluk“.

“Sjećam se kako sam bila oduševljena mirisom pozornice. Onog trenutka kada se prvi put podigla zavjesa pao je pečat na moj život. To je bila samo definitivna potvrda da ću biti glumica”, ističe Ševa.

Od tada, pa do danas, „pozorišno tkivo“ se, prema njenim riječima, malo promijenilo.

“Imamo moderne tehnologije, koje pokušavaju da uplivaju u pozorište i imaju veći uticaj, međutim, vrijeme je pokazalo da to nije moguće. Pozorište je, prije svega, živa emocija i živa riječ. I svaki put kada su proricali propast pozorišta, promašili su. Teatar opstaje i opstaće sigurno, jer postoji mnogo duže od sve jedne tehnologije”, poručuje Ševa.

Žao joj je što na repertoaru NP RS nema više klasika. Smatra da Nacionalni teatar ima obavezu da se bavi i klasičnom dramskom literaturom zbog obrazovanja buduće publike.

“Svi nacionalni teatri u regionu imaju za obavezu klasike, upravo zbog djece koja im dolaze. To je sasvim normalno, jer sam i ja kao gimnazijalka išla u pozorište sa školom. Za nas su se uvijek igrale dvije do tri predstave. Mislim da taj problem u NP RS postoji zbog finansija, a mislim i da neko ozbiljnije treba da se pozabavi našom repertoarskom politikom. Tačno je i da koliko je državi stalo da podstiče rad svog nacionalnog teatra, toliko on i radi”, rekla je Ševa.

Mile na krovu putuje do porodilišta

“Imamo veliku umjetničku slobodu i možemo  da maštamo šta god želimo. U „Dobro jutro komšija 4“ na red je došao porođaj moje snahe. U trenutku kada snaha treba da krene u bolnicu, nastaje velika zbrka. Komšija Čeda uzima auto i pošto kamera snima, a nije dobro uvježbano ulaženje u zadnji dio golfa dvojke, moj filmski sin Mile – Dean Batoz, penje se na krov automobila i tako stiže do porodilišta. To je nešto što smo nadogradili u toku rada na filmu”, kaže Radenka Ševa.

Scena iz „Dobro jutro komšija 3“

“Milka plače za sinom i snahom, koje je istjerala iz kuće, jer nisu htjeli ništa da rade. U toku snimanja te scene desila se interesantna situacija. Izrekla sam tekst i naslonila se na zid kuće i plačem, i plačem i to traje i koliko znam treba da bude završena scena.”

“U jednom trenutku oko mene je muk i onda shvatim da su kamermani prestali da snimaju i da je tonac spustio mikrofon, koleginica je spustila klapu i ja kažem: „Hoće li iko reći stop, kraj!?“, a oni odgovaraju: „Ne možemo. Rasplakala si nas!“. To je samo jedan od stotine momenata sa snimanja, sa kojih nosim predivne uspomene”, kaže Radenka Ševa.

Ljudi su me prepoznavali po glasu

Radenka Ševa bila je desetak godina dio ekipe popularne emisije „Zvrk“, koja je emitovana na Radiju Banjaluka, kasnije Radiju RS.

“To je bila izuzetno slušana humoristička emsiija. Ljudi su me prepoznavali po glasu. Radili smo to iz zabave i zbog honorara i nismo bili ni svjesni koliko smo slušani. Zbog drugih obaveza i zasićenja sam odustala, i znam da se mnogo glumaca izmijenjalo, ali je emisija ostala i dalje popularna. Radio je divan medij i ponekad mi nedostaje. Postojala je i saradnja između RBH i RRS i tada su snimljene radio drame, koje su veoma kvalitetne”, rekla je Radenka Ševa.

Izvor: blic.rs / Autor: Sanela Jovanović