Neobične tehnike rada slikarke Helene Mijatović: Svila je dama koja ne podnosi greške

Helena Mijatović jedna je od rijetkih banjalučkih umjetnica koja se bavi slikanjem na svili, a sa ovom vrstom stvaranja prvi put se susrela prije gotovo dvije decenije.

Sve je, priča ona, počelo davne 1990. godine, dok je listala jedan od časopisa, u kojem je detaljno bila opisana ova vrsta slikanja.

Bila je to, kaže, „ljubav na prvi pogled“, ali odmah nakon toga uslijedila su i brojna pitanja, jer je znala da na ovim prostorima u tom trenutku nije postojao niko ko se time bavi.

Ipak, želja za ovim načinom stvaranja odvela ju je 1997. godine u Njemačku gdje je dvije godine pohađala školu slikanja na svili.

“Kako se u to vrijeme niko u regionu nije bavio tom vrstom umjetnosti, sve sam morala da nabavljam iz Njemačke – svilu, boje i sav ostali materijal. Poslije 2000. godine, preko Mađarske, polako su i Hrvatska i Srbija, u kojoj sam tada živjela, počele da nabavljaju ovaj materijal. Iako je od tada prošlo mnogo vremena, o slikanju na svili kod nas i dalje ljudi jako malo znaju. Reakcije na moj rad su različite, od oduševljenja, divljenja, do neznanja i nipodaštavanja”, objašnjava Mijatovićeva.

Tehnike slikanja na svili su, objašnjava ona, različite.

“Osnovna je batik, a tu su i tehnika soli, konturna tehnika, skrap i druge. Koristim tehniku akvarela i ponekad kombinovanu tehniku. Inspiraciju i motive uzimam iz okruženja i svakodnevnog života. Jako volim to što radim i ljubav je za mene nepresušna inspiracija – ljubav prema prirodi, cvijeće, žena, moda, muzika”, navodi Mijatovićeva.

“Ima svega. Ljudima su najbitnije boje, iako ponekad to ne bi rekli. Boje su te koje prvo privuku pažnju, a potom slijede razni motivi, da li cvijetni konkretni ili apstraktni. U posljednje vrijeme radim i marame sa porukama ljubavi. To se klijentima jako dopada, jer su unikatne – klijenti biraju poruku u dogovoru sa mnom. Radim i marame sa motivom Banjaluke za one koji žele da imaju uspomenu na naš grad”, ističe Mijatovićeva.

Pored svile, slika i akril na platnu. Za to, kaže, koristi „poverteks“ tehniku, o kojoj se kod nas, takođe, malo zna.

“Mislim da svi znaju da se od umjetnosti teško ili nikako ne živi, pogotovo kada su u pitanju ovako „delikatne“ vrste umjetnosti. Svila je skupa i ovim vremenima je luksuz. Međutim, kao što sam rekla, jako volim to što radim i to je jedini razlog zašto sam opstala. Mnogi su ovdje kod nas pokušavali i odustajali. Ja sam opčinjena svilom. Ona je za mene kao živo biće. Sa njom ne možeš da radiš šta hoćeš i kako hoćeš. Ona je zahtjevna „dama“, tako nježna, a tako snažna i ne trpi greške. Svila ne daje priliku za popravke, kao što to, na primjer daje platno, akril, ulje ili bilo šta drugo – pogriješite, nanesete novi sloj, pa sve ponovo. Toga na svili nema – rekla je Mijatovićeva.

Životni put i izložbe

Helena Mijatović rođena je u Mostaru, gdje je živela 20 godina.

Život ju je potom odveo u Skoplje, zatim u Srbiju, a od 1993. godine živi i stvara u Banjaluci.

“Učestvovala sam na izložbama u Srbiji. Jedna od njih bila je i Međunarodna izložba „Žene slikari“, na kojoj su bili radovi umjetnika iz 40 zemalja svijeta. Prošle i ove godine svoj rad predstavila sam i u Majdanpeku. Dva puta sam izlagala u Beogradu na izložbi „Minijatura“. Činjenica je da je jako teško proći konkurs. Uprkos tome, pozvana sam da se prijavim na konkurs za izložbu „Žene slikari 2018“, rekla je Helena Mijatović.

Izvor: blic.rs / Autor: Sanela Jovanović