Marko Misirača, reditelj: Sabirni centar u banjalučkom miljeu

“Sabirni centar”, pored sociološkog aspekta, otvara neka metafizička pitanja o smislu postojanja, religiji, vjeri, pitanju života “prije i poslije smrti”… Kada imate tako slojevit komad, uživanje je iščitavati ga na sceni, tako da vjerujem da će i publika na premijeri i reprizama otkrivati slojeve koje smo mi tokom proba otkrivali.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” reditelj Marko Misirača koji će na scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske u Banjaluci postaviti dramski komad “Sabirni centar”, koji je široj publici poznat po istoimenom filmu. Prva proba zakazana je za 28. avgust, a premijera za 18. oktobar.

Misirača podsjeća da je ovaj komad doživio premijeru početkom osamdesetih, a zatim i uspješan pozorišni život u Beogradskom dramskom pozorištu u režiji čuvenog Ljubomira Draškića. Poslije toga je postavljan u više pozorišta širom zemlje, u režijama značajnih reditelja.

“Film Gorana Markovića iz 1989. publici je svakako prva asocijacija na ovu priču, ali prije svega sam komad, a i adaptacija za našu predstavu se dosta razlikuju od filmskog scenarija, tako da će, nadam se, publika brzo uvidjeti da se ne trudimo da “kopiramo” film ili bilo koju poznatu verziju ove priče, već da, što bi u pozorištu uvijek i trebalo da bude, želimo da kroz ovaj komad ispričamo neku svoju priču” – kaže Misirača.

Svjestan je da publika na prvom mjestu dolazi da čuje pisca.

“I najvažnije je to da će pisca i čuti: Dušan Kovačević je odavno postao klasik naše književnosti i pozorišne umjetnosti. Publika prepoznaje i voli njegovu specifičnu repliku i misao, sarkastičnu, ironičnu i duhovitu. Sam komad ima nekoliko slojeva i nivoa: tu je priča o raspadu jedne zemlje, ideala, ideologije, sistema vrijednosti ispričana preko raspada jedne porodice” – ističe Misirača.

Dodaje da će u duhu sveopšteg revizionizma pokušati da se kroz Kovačevićev “Sabirni centar” vrati u prošlost, pred sam raspad SFRJ, u 1990. godinu. Kroz ideju profesora istorije (za razliku od originalnog komada gdje je glavni lik profesor arheologije) o stvaranju gradskog muzeja narodne revolucije u želji da očuva tekovine NOB-a predstaviće kad je i kako počelo ludilo na ovim prostorima i kako se razvijalo.

“Meni je posebno zanimljivo što se, bez svjesne namjere, nametnulo da ova predstava, smještena u banjalučki milje, može biti svojevrsni “preljuel” predstavi “Sinovi umiru prvi” koja opet govori post festum o posljedicama ludila koje ljudi na ovim prostorima nakon rata žive” – naglašava Misirača.

Kaže da ideje za predstavu uvijek formira, naročito u pripremnoj fazi, sa svojim autorskim saradnicima: scenografom, kostimografom, kompozitorom.

“U Banjaluci sam imao sreće da već sarađujem sa Draganom Purković-Macan, sjajnom scenografkinjom, nagrađivanom i prepoznatom i van okvira Narodnog pozorišta RS. Vjerujem da ćemo i ovoga puta napraviti dobru i funkcionalnu stvar u skladu sa adaptacijom komada” – rekao je Misirača.

Glumački ansambl

“Dosta dobro poznajem i glumački ansambl Narodnog pozorišta RS koji, da to još jednom ponovimo, jeste jedan od boljih ansambala na prostoru bivše Jugoslavije. Reditelji zaista imaju sreće kada dobiju priliku da rade sa ovdašnjim glumcima i mogu, uz malo truda i posvećenosti, da naprave kompaktnu predstavu sa dobrom ansambl-igrom. Meni se to već posrećilo sa već pomenutim “Sinovima”, koji su imali i imaju jako dobar festivalski i scenski život. Tako da se sada jedni drugima radujemo, i ponovnoj saradnji” – kaže Marko Misirača dodajući da kada reditelj dobro poznaje ansambl i ima iskrene namjere, lako može i da napravi glumačku podjelu.

Izvor: Glassrpske/Aleksandra Glišić