Nikolina Friganović: U ulozi majke imam premijeru svakog dana

“Majčinstvo je oplemenilo moje biće. Saznate o sebi neke stvari koje niste znali, zavirite u neke ćoškove za koje niste znali da postoje. To je uloga koja traje i na kojoj intenzivno radite svaki dan, jer vam je svaki dan premijera.”

“Moj povratak je ispunjen novom energijom. Njenim rođenjem sam dobila i uzemljenje i krila. Sve me je to regenerisalo na jedan specifičan način.”

Nadahnuto i emotivno, svoj povratak u teatar, poslije odsustva iz najljepšeg razloga na svijetu, majčinstva, opisuje za “Glas Srpske”, jedna od najboljih glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske, Nikolina Friganović.

To je bilo više nego dovoljno opravdanje, zašto smo na intervju čekali duži period. Na probi prije izvođenja komada “Radovan Treći” u sali Gradskog pozorišta “Jazavac”, ukrali smo joj pola sata.

Koliko je nedostajala publici, najbolje su pokazali aplauzi na premijeri “Velike iluzije” u nacionalnom teatru, kao i na prvom izvođenju predstave za čije se izvođenje upravo spremala. Uskoro ćemo je gledati u seriji Dragana Bjelogrlića “Senke nad Balkanom”, kao i u seriji “Meso” snimanoj u Banjaluci.

“Vratila sam se u nekom novom izdanju, mirnija, zrelija, opuštenija, ali jednako odgovorna, prisutna i posvećena. Počela sam neke stvari posmatrati i doživljavati drugačije. I mnogo prije nego što sam postala majka ja sam uhvatila korak sa svojim životom, a ovo je bio korak više”, priča ona.

Godinama je radila bez pauze, pa joj je kako kaže, bio potreban predah i distanca.

“Izolovala sam se i od ljudi i od posla i to je bio svjestan čin. Ja sam odrasla u pozorištu i uvijek ću biti dio njega, na ovaj ili onaj način. Kada ste dio bilo koje institucije, postoje razna pravila koja morate poštovati, mehanizmi rada itd… Vremenom upadnete u neku rutinu, htjeli vi to ili ne. Ja sam se svim silama borila da ne dođem u tu situaciju, da polje u kome djelujem bude uvijek zdrav prostor za rad i kreaciju. Nekada sam uspijevala, a nekad ne. Ova pauza mi je značila na više nivoa”, objašnjava Friganovićeva koja svakim izlaskom na scenu i ulaskom u likove u publici budi najsnažnija osjećanja, bilo da je riječ o suzama ili smijehu.

Vraćanjem sjećanja i misli unazad, sumiranjem dosadašnje karijere dok je pisala svoju biografiju za jedan kasting shvatila je, kako kaže, da je iza nje jedan fin pozorišni i glumački rad.

“Mnogo uloga, nagrada, druženja, putovanja, anegdota, snimanja, uspomena… Malo li je? Zahvalna sam na tome. Zahvalna sam na svim lijepim stvarima i onima koje nisu to bile. Ali su bile. I takve čine moj život bogatim i vrijednim življenja. Učimo i iz jednih i iz drugih”, smatra Friganovićeva.

Prošlog ljeta bila je na kastingu za seriju “Senke nad Balkanom” u kojoj igra lik Sonje, bivšu ženu glavnog aktera.

“Nas nekoliko iz RS i BiH smo dio tog projekta. Radnja se dešava između dva svjetska rata u Srbiji. Scenario je vrlo intrigantan, “sočni” likovi, neobičan TV žanr za naše prostore. Sa Draganom Bjelogrlićem sam sarađivala na nekoliko projekata ranije. Serija “Crna hronika”, zatim na TV filmu “Heroji za jedan dan” i igrano-dokumentarnom filmu koji je rađen za proslavu Dana oslobođenja Beograda”, dodaje glumica.

Prošle godine, imala je priliku da na snimanjima domaće serije “Meso” po scenariju Nikole Pejakovića, a u režiji Saše Hajdukovića upozna neke nove, zanimljive ljude iz filmskog svijeta.

“Na jesen očekujemo emitovanje obje serije. Radujem se tome. Što se tiče serije “Meso” mislim da nas sve čeka iznenađenje. Po mišljenu mnogih ljudi iz svijeta televizije i filma, stručnih lica i ljudi koji su dio ove branše možemo očekivati jednu kvalitetnu i ozbiljnu seriju. Veliki aplauz za sve one koji su bili dio ove priče i za one koji su podržali ovaj projekat. Mnogo truda je uloženo”, naglašava Nikolina.

Na njenom glumačkom putu, pored uspješnih saradnji sa mnogim rediteljima, ona sa Nikolom Pejakovićem se izdvaja iz više razloga.

“Mi oduvijek imamo dobru saradnju, ali tu nema nekog posebnog recepta. Stvar je samo u osjećaju. Mislim da Nikola Pejaković dobro poznaje moju glumačku psihologiju. Svaki put mi otvori neki novi prostor, da mi dobre smjernice i nadgleda moj rad. Kad vidi da sam počela da osvajam ulogu, onda me pusti i da mi slobodu. On je jedan od reditelja koji zaista voli glumce i umije da se raduje glumačkim kreacijama. Imala sam sreću pa sam radila sa više takvih reditelja. To je veliki stimulans”, završava priču Nikolina, žuri čekaju je aplauzi publike koja je istinski voli.

Nedostatak pozorišne kritike

“Nama svašta nedostaje pa i to. Sve je improvizacija. U raznim društvenim segmentima. Improvizacija života. Konstruktivna, stručna kritika bi nam mnogo značila. Dobili bismo neke koordinate i sigurno bismo vodili jedan kvalitetniji pozorišni život. Gradu kao sto je Banjaluka je potrebna objektivna stručna kritika, kao što su potrebna i pozorišta različitih profila. Mi još mnogo toga treba da učimo. Ne mislim da kritika određuje i život jedne predstave. Ali ga osvjetljava sa druge strane. A što se tiče predstava, dok se ne desi pozorišna kritika, možemo da se oslonimo samo na vrijeme za koje V. S. Bjelinski kaže da je najveći, najgenijalniji i najnepogrešiviji kritičar. Navijam za predstave koje imaju sve one najsjajnije elemente jednog pozorišnog čina, za one predstave koje oduzimaju dah. Bilo da plačete dok ih gledate, da se smijete ili da duboko razmišljate o poruci koju nosi”, objasnila je Nikolina Friganović.

Izvor: Glas Srpske