Banjalučki glumac u turskom spektaklu

Objavljeno: 5. 2. 2017 u 16:17h

Banjalučki glumac Željko Erkić u seriji “Sultanija Kosem”, svojevrsnom nastavku “Sulejmana Veličanstvenog”, igra oca glavne junakinje.

Iako je u sezoni 2011/2012. proglašen najboljim glumcem Republike Srpske i imao manje uloge u nekim od poznatih filmskih ostvarenja (“Tamo i ovde”, “Top je bio vreo”…), sva je prilika da će Željko Erkić (35) postati prepoznatljiv širom regiona tek kada na ovdašnje TV kanale bude stigla istorijska turska serija “Sultanija Kosem”. U svojevrsnom nastavku megapopularnog “Sulejmana Veličanstvenog” ovaj glumac (rođen u Sarajevu, odrastao u Milićima, diplomirao na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, član Narodnog pozorišta RS) igra Enca, oca glavne junakinje.

Za početak otkriva kako je došao do ove role.

“Turska produkcijska kuća “Tims” organizovala je kasting u agenciji u Sarajevu i zatražili su od moje agentice Anile Gajević da proslijedi kasting nekolicini glumaca koje su odbrali preko fotografija sa sajta. Tako je tekst došao i do mene. Snimio sam dio na turskom jeziku, koji sam prvi put u životu izgovarao i na kraju dobio ulogu. Dakle, presudili su sreća i malo znanja”.

* Igrate oca glavne junakinje koji je bio grčki pravoslavni sveštenik. Recite nam nešto više o svom liku, ali i o Kosem koju u mlađim danima igra Anastasija Cilimpiou, a u odraslom dobu nama znana Beren Sat, a potom i Nurgul Ješilčaj (“Paramparčad”).

“Istorijski podaci o sultaniji Kosem postoje i na internetu, pa sam tako počeo da istražujem o svom liku. Međutim, zna se samo da je Kosem grčkog porijekla, da joj je po rođenju dato ime Anastasija i da je njen otac bio sveštenik. Kada je do sultana Ahmeta, sa ostalim dragocjenostima koje je iz osvajačkog pohoda njegove vojske na grčko ostrvo Hios, stigla i slika lijepe Anastasije, on je naredio da se vrate u Grčku i dovedu mu Anastasiju. Lik njenog oca je modifikovan zbog same radnje i zapleta, tako da Enco u seriji nije sveštenik već bogati trgovac, koji nakon otmice polazi u potragu za ćerkom, ali taj pohod se po njega ne završava srećno”.

* Glumite i na grčkom jeziku. Kako ste ga naučili?

“I to je bila jedna od prednosti za dobijanje uloge. Grčki sam naučio devedesetih, kada smo mi klinci iz ratom zahvaćene Bosne mogli da putujemo i da se školujemo u Grčkoj. Bili smo smješteni kod tamošnjih porodica, a sve to u organizaciji Crvenog krsta. Nakon toga sam grčki jezik u velikoj mjeri zaboravio, ali mi je ostala njegova melodika, kao i sposobnost da ga pričam skoro bez akcenta. Međutim, stvari na setu su se mijenjale, tako da grčki govorim samo u prvoj epizodi. Za ostale sam morao da naučim turski”.

* Gdje ste snimali “Sultaniju Kosem”? Šta vas je najviše oduševilo, iznenadilo…?

“Radili smo baš na ostrvu Hios i u Istanbulu. Uživao sam svih pet mjeseci koliko je trajalo snimanje mojih devet epizoda, ali kako svaka traje dva sata, može se reći da je riječ o devet dugometražnih filmova. Nisam očekivao toliki profesionalizam, predanost, mašineriju, ogroman tim ljudi i novac koji stoji iza ovog projekta”.

* Kako je riječ o nastavku “Sulejmana Veličanstvenog”, da li je vaša ekipa osjećala pritisak slave prethodnika ili očekivanja da se ponovi sličan uspjeh?

“Može se reći da je bilo pritiska te vrste, čak smo snimanje počeli sa dvije režiserke, a nastavili sa dvojicom poznatih reditelja koji su radili “Sulejmana”. Produkcija je pratila rejtinge, mijenjali su tekst, prije emitovanja anketirali publiku u pojedinim TV emisijama jer su željeli da po svim parametrima budu najgledaniji”.

* Prisjetite se neke anegdote sa snimanja “Sultanije Kosem”, nečega “izgubljenog u prevodu” ili što ukazuje na kulturološke razlike.

“Tokom prvih dana snimanja, nakon seta, dok smo koleginica iz Londona Saša Perera i ja tražili neki restoran po preporuci, razgovarali smo o tome kako smo dobili uloge u seriji, a da ne znamo ni riječ turskog jezika. Kada smo pronašli restoran i počeli da naručujemo hranu, nju je posebno zanimao jedan sastojak u nazivu jela koje je poručila. Pošto konobar nije znao engleski, prirodno je počeo da objašnjava na turskom i uporno govorio – patlidžan. U trenutku nisam mogao da se sjetim engleskog naziva za ovo povrće, pa sam joj rekao: “Kako ne znaš šta je patlidžan”, a ona će meni: “Ma, ti mene sve vrijeme zezaš, pa ti govoriš turski”. Objasnio sam joj da imamo nekoliko hiljada istih riječi”.

* Imate li saznanja o tome kako je serija prošla u Turskoj? Da li ste ostali u kontaktu sa tamošnjim kolegama?

“Čujem da prolaze veoma dobro. Tamo je u toku druga sezona, a već su je prodali u više od 50 zemalja širom svijeta. Što se tiče kolega, porodično sam se sprijateljio sa nekoliko njih, tako da smo u stalnom kontaktu”.

* Da li vam je ova uloga otvorila neka nova vrata u gradu na Bosforu? Ima li poziva za nove TV ili filmske projekte?

“Upravo se pripremam za jedan film koji bi trebalo da se snima krajem marta. Dodjeljena mi je jedna od tri glavne uloge. Igraću na srpskom i engleskom, tako da neće biti dodatnog tereta što se jezika tiče. Mada, turski i dalje učim, ali ne redovno jer sam po prirodi kampanjac”.

* Dvije godine ste u Beogradu studirali građevinu, ali umjesto da gradite zgrade, odabrali ste da stvarate likove… Kakav je to “materijal” u glumi kakav niste pronašli na fakultetu koji ste napustili?

“Kad pogledam kako sam se osjećao na jednom i na drugom fakultetu, mogu da kažem da sam na građevini bio kao u nekom magnovenju, a da se na Akademiji nekako sve izbistrilo”.

* U glumu ste krenuli iz amaterskog studija glume “Četvrti zid” u Beogradu, gdje vam je mentor bio Srđan Karanović. Čega se često sjetite kad se nađete pred novim glumačkim izazovom?

““Četvrti zid”… Bilo je to prvo zadovoljstvo, sreća i potvrda da je to ono čime zaista želim da se bavim. Tog osjećaja se i danas iznova sjećam. Jednom je jedan naš veliki glumac rekao da zadovoljstvo u glumi nije samo kad napraviš dobru i značajnu ulogu, mnogo je bitnije da se raduješ dok je stvaraš. Tako sam se ja radovao probama u “Četvrtom zidu”.

* Bili ste i voditelj Jutarnjeg programa na RTRS. Kako sada gledate na voditelje koje ste ranije možda kritikovali?

“Smatram da glumac može da bude voditelj, ali samo ako emisija koju vodi ima bar nekakav glumački zadatak. Suvoparno vođenje programa i iznošenje informacija nisu za glumca ukoliko želi da nastavi da se bavi primarnim pozivom. Međutim, dobra strana je što se tako stekne rutina i brzina u radu pred kamerama, pogotovo u živom programu kakav je jutarnji program. Tako da – oprobao sam se, dovoljno naučio i nastavio dalje”.

* Danas-sutra, sa čijom karijerom biste voljeli da uporede vašu?

“Nisam na taj način razmišljao, da me porede sa nekim, ali kad razmislim čiji sistem glume ima najveći uticaj na mene, onda bih svakako izdvojio Marlona Branda”.

Izvor: Novosti.rs

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/kultura/banjalucki-glumac-u-turskom-spektaklu/?utm_source=SingleVijestiIzKategorije&utm_medium=Blcom&utm_campaign=SingleVijestiIzKategorije||claudebot