Banjalučanka Selena Berić, dobitnica nagrade “Zmijanjče”

Banjalučanka Selena Berić (12), koja je nedavno dobila prestižnu nagradu “Zmijanjče” na obilježavanju 100. godišnjice od smrti književnika Petra Kočića, otkriva da li joj je tata Miladin “pomagao” u pisanju, šta joj je prva asocijacija na velikog narodnog tribuna iz Stričića na Manjači i zašto bi voljela da postane glumica.

“Prošle godine sam objavila prvu knjigu poezije “Kaputi” i sigurno nije lako biti kćerka „poznatog“ tate, književnika, aforističara, satiričara… Nije, jer mnogi misle da je to tata napisao. Neki pitaju koliko ti je tata pomogao, ali ja se na to ne obazirem. Tatino pisanje je samo njegovo, a moje je samo moje. Naravno, ponosna sam što imam od koga da učim kako se piše i moguće je da postoji tatin uticaj, jer i on sam kaže da u mom pisanju ima i satire”, ispričala je Selena Berić.

Ona kaže da su joj prve asocijacije na Petra Kočića njegove dvije priče “Jazavac pred sudom” i “Jablan”.

“Ali i zbirka „Sa planine i ispod planine“, po čijim motivima sam gledala predstavu Narodnog pozorišta Republike Srpske. Tu su i druge predstave, rađene po Kočićevim djelima, a koje sam gledala i po nekoliko puta, ali i dobro zapamtila Petrašinove stihove o slobodi na spomeniku u parku Petar Kočić u Banjaluci. O njemu nije lako pisati jer se radi o velikom čovjeku. Ipak, mislim da sam to radila iskreno i da je nagrada dokaz da sam po ocjeni mjerodavnih ljudi uspjela u tome”, kaže Selena za SrpskaCafe.

Ona ističe da su nastavnici, drugovi, drugarice i ostalo društvo ponosni što je dobila nagradu “Zmijanjče”, koja se dodijeljuje osnovcima u Srpskoj za prozna i poetska djela u slobodarskom duhu velikog srpskog tribuna Petra Kočića.

“I ne samo na to, oni su ponosni na svaki moj uspjeh, pogotovo poetski. Raduju se zajedno sa mnom, podržavaju me. Svoje nastavnike još nisam vidjela, jer tek sutra počinje škola, ali znajući ranije reakcije, na knjigu i prethodne moje nagrade, pretpostavljam da su oduševljeni. To je svakako i njihov uspjeh”, ističe Berićeva, koja je dobila “Zmijanjče” za pismo “Moj dragi čika Petre”.

Ova mlada umjetnica namjerava da u budućnosti postane glumica i poručuje da će joj poezija i pisanje biti hobi.

“Trenutno me gluma najviše ispunjava i čini srećnom. Vjerujem da će tako i ostati”, rekla je mlada Banjalučanka.

Njen otac Miladin Berić, koji spada u sami vrh srpskog aforizma i pisanja ostalih satiričnih formi, kaže za naš portal da su mu od svih njegovih brojnih nagrada draže one Selenine.

“Pogotovo što stižu na početku, nadam se njene velike i plodne poetske karijere. Jos draže mi je kada u njenim tekstovima osjetim zrelost koju ja vjerovatno nisam imao i sa nekoliko godina više”, iskren je Berić.

On napominje da je pokušavao u početku da se malo “upetlja” u Selenino pisanje, ali i da je naišao na zid.

“To je moja pjesma tata, a ne tvoja, rekla bi mi i onda sam shvatio da bi moj „angažman“ izazvao samo kontraefekat, tako da je sve ostalo na: „Ovdje bi mogla da nađeš bolju riječ ili da malo pokušaš da popraviš ritam, ali čak i takve sugestije rijetko prođu. Ona naprosto hoće da bude autentična. Moguće da je tako i najbolje”, ocijenio je Berić.

Podsjećamo, Selena Berić je učenica sedmog razreda banjalučke osnovne škole “Georgi Stojkov Rakovski”. Već je glumila u jednom studentskom filmu, a glumi i u Dječijem pozorištu Srpske i svira violinu. Piše od svoje devet godine.

U dijelu pisma “Moj dragi čika Petre” stoji: „Eh, da, za par dana obilježavamo 100 godina od tvog vječnog sna gore na nebu, ali iako je prošlo 100 godina tvoji tekstovi su živi i živjeće još duplo, troduplo, ma i 100 puta više godina jer dok je srpskog književnog stvaralaštva pamtiće se „Jazavac pred sudom”, „S planine i ispod planine“, „Jauci sa Zmijanja“, „Sudanija” i mnoga druga tvoja djela.

Izvor: srpskacafe.com