Banjalučki umjetnici: Krovovi pripadaju nama!

U godini kada ponestaje i sredstava i entuzijazma za kulturu, Ena i njene kolege iz Art kluba “Prostor” pokreću novi festival – KROVfest.

Umjetnost, stvaralaštvo uopšte, je kao voda. Ona pronalazi svoj put i mimo glavnih tokova, zaobilazi prepreke, provlači se kroz pukotine, apsorbuje kroz pore, mijenja agregatna stanja i vraća se i onda kada mislimo da je zauvijek iščezla. Na isti način, umjetničko stvaralaštvo opstaje i u vrijeme kada za njega nema prostora u velikim galerijama i domovima kulture, impozantnim građevinama u kojima obitava institucionalna umjetnost. Ona neformalna, autentična umjetnost tada se seli u prostor koji ničim ne asocira na umjetnost, a koji time možda još više obećava… Takav je jedan mali, jednosobni stan u Kordunaškoj 22, u stambenom naselju građenom za srednju klasu, dok je ista još postojala.

Na ovoj nepretencioznoj adresi, u 37 metara kvadratnih, upoznajem grupicu mladih ljudi šarolikog sastava. Svi su članovi Art kluba “Prostor”, a stan u kojem se nalazimo fizička je manifestacija mentalnog prostora koji naseljavaju ovi mladi stvaraoci, a u kojem još uvijek ima smisla baviti se umjetnošću. U ovom stančiću izlažu se djela mladih neafirmisanih umjetnika, izvode se performansi i drame studenata akademije… Ovih dana, prostor služi i kao radionica za pravljenje recikliranog namještaja, jer je u toku KROVfest, festival stvaralaštva, kojim ovi mladi ljudi spajaju umjetnost, arhitekturu, dizajn, ekologiju…

Razgovor počinjemo nabrajanjem festivala koji od ove godine više ne postoje, Kratkofil, Flaster, Ars Kozara…

„Ljudi se istroše“, kaže Ena, profesorica književnosti i predsjednica Udruženja „iskoriste svoja lična poznanstva, zaduže se, dovedu poznata imena, i onda od institucija ne dobiju obećana sredstva…razočaraju se.“

„Dobra stvar je“, dodaje, „da ti ljudi ipak steknu neko iskustvo za dalje. Njih nekoliko iz Ars Kozare se spakovalo i otišlo vani, jer kažu da istu stvar mogu raditi i negdje vani, a da neko cijeni to što rade. I onda se poslije čude što mladi odlaze!“

Pa ipak, u godini kada ponestaje i sredstava i entuzijazma za kulturu, Ena i njene kolege pokreću novi festival. Okupljeni oko ideje da javni prostor ispune umjetnošću, „Krov fest“ su smjestili na terasu Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske, institucije u kojoj su naišli na razumijevanje za svoje ideje.

„Željeli smo da se iskoristi javna površina, jer ljudi nisu ni upućeni da to pripada njima. Narodna biblioteka pripada nama, a terasa je zjapila prazna, a lijepa je, osunčana…Sad kada na njoj ima namještaja i zelenila, studenti iz čitaonice odlaze tamo na pauzu“, priča dalje Ena.

Prvobitna ideja bila je da se festival održi na krovu stambene zgrade u kojoj se i nalazi stan u kojem razgovaramo, ali nisu uspjeli dobiti pristanak svih stanara.

„Jedan gospodin nam je rekao ’neću ja da se neko gore drogira’“, priča Nevena, psiholog po zanimanju. Jednako nepovjerljivi bili su i u nadležnim institucijama, od kojih još uvijek čekaju odgovor, tako da se festival trenutno održava bez ičije finansijske podrške i u potpunosti se oslanja na volonterski rad članova AK „Prostor“ i njihovih saradnika. „Da smo čekali nekoga, ne bismo ništa napravili, morali smo početi. Odlučili smo da pokušamo i uspjeli smo koliko-toliko da realizujemo svoju ideju.“

U pomoć im je priteklo nekoliko privatnih firmi, koje valjda najbolje znaju kako je teško raditi i stvarati bez podrške sistema.

„Dobili smo maksimalnu podršku od dva restorana zdrave hrane „Zeleno naruči“ i „Bosiljak“, firmi „Vitinka“, „Kolorit“, “Gloria Line” i “Drvodom”, kao i od pojedinaca kojima se svidjela naša ideja“, nabraja Ena. Od njih su dobili hranu i piće za učesnike radionica, sekundarne sirovine za izradu recikliranog namještaja i biljke koje su zasadili na terasi Biblioteke.

U ljetnim mjesecima, kada je grad gotovo prazan, a vrućina se teško podnosi,  onima koji nisu otišli na odmor još više su potrebni sadržaji ove vrste. Veliki broj posjetilaca na izložbama i radionicama koje su do sada organizovali to potvrđuje.

„Dosta ljudi nam se javilo, dosta roditelja sa djecom… Dobro je da okupljamo ljude raznih profila, na FB stranici nam se stalno javljaju, osobe različitog uzrasta, zainteresovani su, žele da se uključe, nude se da vode neke radionice…“, priča Maja, geograf-ekolog po struci. „Bilo bi dobro da ima još sličnih inicijativa građana, da srede prostor ispred svojih zgrada, da ne bacaju smeće, mogao bi se Vrbas srediti, kupališta, dosta stvari bi se moglo uraditi…“

Problem je, kaže Maja, što ljudi nemaju motivaciju. „Ljudi mogu jednu godinu da izdrže i rade besplatno, ali druga godina je već upitna, a ništa se ne može desiti preko noći, za sve je potrebno neko vrijeme i podrška u bilo kakvom smislu.“

Time se nekako vraćamo na početak razgovora, o festivalima koji se gase, mladima koji odlaze…

„Ljudi su konstantno na ivici, na prelomu, vjerovatno je nada to što ih još drži, nada da će se nešto promijeniti… Ljudi koji odluče da odu vjerovatno imaju neku izraženiju ličnu ambiciju, koju ja nemam. Mene više interesuje da radim nešto što će biti društveno korisno, možda mi ta želja ublažava potrebu za odlaskom“, kaže Đurđica, akademska slikarka, koja još uvijek nije iscrpila svoje zalihe entuzijazma.

„Samo nam treba više prilike. Teško nam je da se pomirimo s tim da u nekoj državi dobiješ sve samo da stvaraš, tamo studenti dobiju svoj atelje… a mi nemamo pristup ni neformalnim prostorima. Zašto kreativci ne bi mogli koristiti javne prostre, nešto što ionako zjapi prazno, a tebi je zabranjeno, bojiš se otjeraće te…“

Ena bi, takođe, radije ostala ovdje, ali budući da je nezaposlena, kao i njena koleginica Maja, plaši se cijene koju će dugoročno platiti, ako se stvari uskoro ne budu mijenjale nabolje.

„Ja se godinama lomim. Meni je ovdje lijepo, imam puno prijatelja, družim se, odgovara mi mentalitet ljudi… S druge strane. počinjem i da se bojim, šta dalje…“, kaže Ena.

„Otići negdje prije nego što pokušaš nešto, prije nego što daš sve od sebe, nema smisla“, kaže Nevena na kraju našeg razgovora.

Ova jednostavna misao najbolje sumira osnovni motiv djelovanja ove grupice umjetnika, ali može poslužiti i kao univerzalni princip svima onima koji čekaju da se stvari same dese ili maštaju o odlasku, a da nisu ni pokušali nešto napraviti.

Organizacija “Prostor” osnovana je kao udruženje građana, nevladina neprofitabilna umjetnička platforma smještena u stanu od 37 metara kvadratnih, koja počiva na vrijednostima  kao što su interdisciplinarnost i saradnja. “Prostor” je nastao sa ciljem da ukaže na neophodnost prostora za savremenu umjetnost i njen značaj.

“Prostor” je posvećen istraživanju, predstavljanju i dokumentovanju savremenih umjetničkih praksi,umrežavanju umjetnika iz drugih zemalja ali pozicije i upotrebeljavanje javnih prostora te integracije umjetnosti u njihov sastavni dio.

Do sada su predstavljeni radovi nezavisnih vizuelnih umetnika iz BiH kroz projekat APARTMAN- Viktorija Banda (Banjaluka), Nikola Kekerović ( Banjaluka) i Davor Paponja (Zagreb), samostalne izložbe: Selver Begić (Bihać), Saša Rakić (Drvar), Alija Kamber (Tuzla), Eyedin (Zenica), Nela Đukić (Banjaluka) i Dragana Vidljinović (Baja Luka), Nataša Konjević (Banjaluka), Nataša Jovanić (Doboj), Igor Kuruzović (Banjaluka), te mladi glumac Aleksandar Ristanović kroz svoju monodramu  “Sudnica”.

Izložbe je vodila kustos Maša Davidović, dipl. istoričar umjetnosti i stalni zaposlenik u MSURS, koja je pored otvaranja izložbe i vođenja iste, posjetiocima nudila kratak osvrt na aktuelne trendove u savremenoj umjetnosti.

KROVfest  traje četiri mjeseca, od juna do oktobra 2016. godine, a namjera je da se festival proširi i na druge lokacije u Banjaluci i drugim gradovima, te da se na taj način podigne svijest među ljudima o značaju umjetnosti u njihovom svakodnevnom životu

Pored ukazivanja na značaj upotrebe neiskorištenog javnog prostora kao jednog od primarnih ciljeva festivala, u okviru “KROVfesta“ realizuju se i ekološko edukativne i kreativne radionice, u kojima se koristio isključivo reciklirani materijal. Spajajući reciklažu, likovne tehnike i arhitekturu učesnici ovih radionica imaju priliku da nauče kako da iskoriste sekundarne sirovine i otpad u upotrebno-umjetničke svrhe.

Izvor: Buka