Glumac Vuk Kostić: Biti spreman je moj moto

Nije lako bilo kojoj vrsti umjetnosti pokloniti sebe. Pristati da tvoje tijelo, glas, misli budu provodnik svega onoga što kao poruka ostaje u nekoj zamišljenoj liniji koja lebdi u vazduhu, naizgled tako blizu, a za obično ljudsko oko predaleko, nevidljivo.

Oni koji to rade nesebično, svjesno pristaju da veći dio svog života plešu po toj liniji, spremni na rizik, da jezik umjetnosti ne mogu baš svi razumjeti, ali da nikad ne odustaju od traženja načina da dopru do ljudske svijesti i probude je kada zatvori oči pred važnim problemima.

U toj službi je i glumac Vuk Kostić, koji je bezbroj puta u pozorištu i na filmu dobio takve bitke, a ovih dana je u sličnoj misiji i u Banjaluci, gdje je snimanjem filma “Meso” reditelja Saše Hajdukovića, po scenariju Nikole Pejakovića Kolje počela važna borba za filmsku produkciju u Republici Srpskoj.

U Banjaluci se, kako je potvrdio za “Glas Srpske”, osjeća kao kod kuće, a u pauzama od snimanja omiljeno mjesto za odmor mu je hotel “Rojal plaza” gdje su i snimane pojedine scene ovog filma, a u kojem je i vođen ovaj razgovor. Kostić je za “Glas Srpske” podijelio utiske sa snimanja, govorio o ekipi iz Banjaluke, životu, filmu, pozorištu. U filmskoj priči, po kojoj se istovremeno snima i serija, za koju Kostić kaže da je “gorka pilula, umotana u lep celofan”, reditelj Hajduković, povjerio mu je ulogu Beograđanina Glave, negativca koji je u Banjaluku došao “da se malo skloni”.

“Nisam do sada radio sa mlađom i složnijom ekipom kakva je u Banjaluci, veoma me raduje što su svi mladi i puni entuzijazma. Snimanje je opušteno u smislu da nigdje ne žurimo, nema stiske sa vremenom, sve radimo promišljeno”, ispričao je Kostić.

Za Hajdukovića smatra da je “dečko koji zna šta želi”.

“Veoma je staložen, promišljen, dolazi spreman na snimanja, sve što želi da radimo, već je vidio u svojoj glavi i onda je lako sarađivati sa takvim čovjekom”, kaže glumac koji je svoju filmsku traku pokrenuo filmom Srdana Golubovića “Apsolutnih sto” u kojem je imao izuzetno zapaženu ulogu.

Razgovarati o ovom filmu, a ne spomenuti čovjeka koji je napisao svaku izgovorenu repliku je nemoguće.

“Kolja je fenomenalan. Mislim da moje poštovanje prema njemu mnogo pomaže u našem odnosu na filmu. Volim te ljude koji vole da rade svoj posao i strašno se zabavljaju dok to rade”, rekao je Kostić.

Uloge negativca kao da uvijek njega čekaju, ali Kostić smatra da je za glumca bitno da ima puno različitih uloga.

“Mene je opet zapalo da igram negativca, što je zanimljivo, jer je njima na filmu sve dozvoljeno, to je jedina pozitivna strana”, dodaje glumac.

Kad radi, ističe, uvijek teži ka tome da se spremi za ono što nadolazi.

“Biti spreman je moj moto, jer spreman čovjek nema nikakvu sumnju u sebe. Potpuno je svjestan svojih mogućnosti i onda može da se igra. Čovjek koji je spreman ima pozitivnu stvaralačku tremu.”

Složio se sa konstatacijom reditelja koji je, takođe u razgovoru na naš list, rekao da pored aluzije na roštiljnicu koja je jedno od mjesta gdje se film snima, naziv filma aludira i na kulturu mesa u kojoj živimo i odrastamo, gdje svi jedni druge gledaju kao dobre ili loše komade mesa.

“Pored toga, u cijeloj priči našao sam i neke druge stvari koje su me “uhvatile” i zainteresovale. Ljudi iz Beograda gledaju na Banjaluku u mnogo boljem svjetlu nego što ovdje stvari zaista jesu. Ali tako je uvijek trava zelenija sa druge strane. Banjalučani sigurno misle da je u Srbiji bajno, a nije. Nadam se da će se stvari promijeniti, a umjetnici su tu jedini koji mogu, smiju i treba da kritikuju društvo, da ukazuju na nepravilnosti”, naglašava Kostić.

Zabrinut je jer primjećuje da su se u Beogradu stvari promijenile.

“Nema mnogo poštovanja među ljudima, sve manje ima samilosti. Da neko padne na ulici, mislim da bi ga 90 odsto ljudi ispreskakalo. Čini mi se da ovdje nije tako i zbog toga sa poštovanjem gledam na RS. Meni je u vašem gradu dosta prijatnije, veza među ljudima je drugačija”, priča Kostić.

Fraze poput “mnogo mi znači” i “uspješna karijera” izbjegava da izgovara, ali je srećan što je dio ekipe koja stvara filmsku scenu u RS.

“Bitno je da se čovjek bavi nečim, priča svoje priče, čak i ljudima koji nisu zainteresovani. Onima koji kao nojevi zabadaju glavu u pijesak, a ti moraš da nađeš neki način na koji ćeš doći do njih, da sve to njima djeluje zanimljivo, ali i da ostaje u njihovim glavama. Meni je sve to izazov. Mnogo volim ovo što radim i ne znam kako bih živio bez te svoje umjetnosti, bez te svoje kreacije”, naglasio je glumac.

U najavi su i neke nove uloge, ali Kostić o tome ne voli da govori dok se ne ostvari.

“Treba da mi izađe novi film, hrvatski, gdje igram sa Nikolom Kojom, Radetom Šerbedžijom i čuvenim fudbalerom Erikom Kantonom. To sam radio prošlo ljeto, bajkovitu priču sa vilama i vilenjacima, smještenu u 1902. godinu u režiji Dejana Jaćimovića”, najavio je Kostić.

Na standardno novinarsko pitanje, da li je veća ljubav film ili pozorište, odgovorio je da nema mnogo razlike.

“Volim jedno i drugo, mislim da je film bolji u smislu da to što si uradio jednom, to ostaje zauvijek, a u pozorištu moraš svaki put da se boriš iznova i iznova. Mada je pozorište nekako istinitije. Ljudi koji sjede u publici mogu da vide kako ti graška znoja ide preko čela, nema laganja. Ti čuješ te ljude kako dišu preko puta, na šta se smiju, na šta plaču, a toga na filmu nema”, naglasio je on.

Prije dva mjeseca u svoju biografiju upisao je rad na spotu mlade pjevačice Goge Stanić. Za video njene pjesme “Ironija” radio je scenario, režiju, a pojavljuje se i kao glumac.

Prijateljstvo sa Piksijem

Snimanje filma “Neprijatelj” pamtiće po tome što je na terenu bio dva i po mjeseca, a to najviše voli, rad na terenu, jer je tada usmjeren samo na posao. Međutim, snimanje tog filma bilo je početak prijateljstva sa glumcem i umjetničkim direktorom Narodnog pozorišta RS Aleksandrom Stojkovićem Piksijem.

“Mislim da je jedan od boljih glumaca koje poznajem. Imamo mnogo dodirnih tačaka i tema za razgovor. Ono što jako poštujem je to što je borac”, kazao je Kostić.

Najdraže uloge

Uloga Milorada Vučića u komadu “Velika drama” Siniše Kovačevića, Narodnog pozorišta Beograd, čiji je član, opravdano mu je jedna od najdražih.

“Za tu ulogu sam dobio Sterijinu nagradu, ako ne kao najmlađi, onda jedan od najmlađih glumaca koji su dobili tu nagradu”, podsjetio je Kostić.

Kada je riječ o filmu, kaže da ima više onih koje su mu posebne, ali na provom mjestu je uloga Saše Gordića u filmu “Apsolutnih sto”, veliko iskustvo bio mu je rad sa Emirom Kusturicom na filmu “Život je čudo”, dok je njegova šolja čaja, kako kaže, ostvarenje “Neprijatelj” u režiji Dejana Zečevića, jer je drama njegov omiljeni žanr.

Izvor: Glas Srpske