Pročitajte najljepše citate Ive Andrića

Ma koliko da sam svijetom hodio i gdje god sam došao, udario je moj štap o kamenu cestu i pogled moj o bogatašku kuću i misao moja o tvrdo srce. Na pogled vašeg oholog, okrutnog bogatstva ispunjavala mi je dušu isprva gorčinu i strah, a kasnije bijes i mržnja, jer ja sam osjetio koliko je sramota biti čovjek i video da je lice zemlje ruglo svemiru.

Tada sam ostavio ljude, braću po liku a krvnike po svemu drugom i otišao sam u samoću stablima koja rastu u veličanstvenoj ljepoti, bez rugobe ljudskog lica i misli.

I tu je u moju dušu ušao mir i velika potreba da vam kažem svoju ljubav, svoje ogorčenje, svoj prezir i svoju nadu. Lijepo ste podijelili svijet: Sve za vas, za vašu djecu, za djecu vaše djece i za vaše sluge. Sve što je svjetla i ljepote uzeli ste sebi, a sve što je mraka i tegobe ostavili ste nama, pa sad se svi rađamo sa jasno i neumoljivo predodređenim sudbinama, vi sa svijetlim a mi sa tamnim. Priroda sa suncem, morem, glečerima, i ružama služi kao šaren ćilim za vas i vašu djecu. Religije, umjetnosti, znanosti, izumi i otkrića zato su tu da vaš život čine bogatijim, ljepšim i lakšim, i sama ljubav i dobrota samo su nakit u vašoj velikoj raznici koja se zove svijet.

A nama, nama je dan sav teret života, sve što je teško, oskudno i tamno. Ni sunce, ni mjesec nisu jednako naši kao i vaši, jer naši prozori ne gledaju ni na istok ni na zapad nego u prazninu susjedskih prozora, beznadnih kao što su i naši.

Dobro ste podijelili svijet! Ali vaša podjela je samo grozna, ali ne i vječna. Saznaće gnjev nas i biće vrelo ljeto i trpko voće; djeca vaša će se stidjeti svog imena i odricati bogatstva jer će im ono biti teret i propast.

Već se primiče dan kad ćemo posve oboriti pregrade između ljudi i s prezirom odbaciti sve “ideje” i “principe” što su ih bogati i njihove sluge bacili među siromahe, kao što se iz saona, koje progone vukovi, baca slamom ispunjena lutka. Već se primiče dan kada se svijet neće dijeliti na vjere i uvjerenja, nego kad će sva zemlja biti podijeljena u dva tabora: u siromahe i u bogate, a to će biti i posljednja ura ove velike sramote koja se zove bogatstvo, jer nas siromaha ima toliko da bismo, kad bi svaki od nas digao desnu ruku, zasjenili ne samo sjaj vašeg bogatstva nego i samo sunce.

A dotle, siromasi, trpite i snosite, jer što je veće poniženje naše, to je izbavljenje bliže, brže će se prepuniti mjera i nabujaće bol nas kao bujica kojoj niko neće moći odoljeti.

Izvor: Nezavisne