Zanimljiva praksa u Poljoprivrednoj školi – proizvodnja biodizela

Poljoprivredna škola, jedna od najstarijih u Banjaluci, započela je krajem prošlog mjeseca proizvodnju biodizela. Pokretanjem sopstvenog proizvodnog procesa, iako prvenstveno za edukativne potrebe učenika, škola na čelu sa direktorom Edijem Hanešom, pokazala je konkretnim djelom šta nastaje u spoju teorije i prakse, te dala do znanja da je kolektivu Poljoprivredne škole stalo da kvalitetnim znanjem i primjerom obogati svoje učenike.

Dio mehanizacije za proizvodnju biodizela

Biodizel je obnovljivi izvor energije i ima opšti naziv za gorivo dobiveno iz bioloških izvora. Može se koristiti u standardnim motorima koji koriste dizel-fosilna goriva.

Biodizel ima komercijalni naziv metil-ester koji se nalazi na tržištu tekućih goriva i prodaje krajnjim korisnicima. To je standardno tekuće nemineralno gorivo, biorazgradivo. Hemijski spoj je dobiven reakcijom biljnog ulja (uljana repica, suncokret, soja, palma, ricinus, reciklirano otpadno jestivo ulje itd.) ili životinjske masti s metanolom, u prisustvu katalizatora pri čemu kao nusproizvod nastaje glicerol. Dakle, hemijskim procesom se glicerin odvaja od masti i biljnog ulja; isti se koristi i za proizvodnju sapuna uz dodavanje željenog mirisa.

Ideja oko proizvodnje biodizela je došla u saradnji sa Poljoprivrednim institutom RS, saznajemo od direktora Poljoprivredne škole, Edi Haneša, te je s njima kao naučnom  ustanovom  škola potpisala ugovor oko poslovno-tehničke saradnje.

“Ovo nije jedina aktivnost koju realizujemo. Ljetos smo zajednio proizveli hladno cijeđeno ulje od suncokreta koje ćemo izlagati na međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu. Sama proizvodnja biodizela u našem slučaju svakako ima edukativni karakter za učenike ove škole, a i ostale mlade ljude”, izjavio je Edi Haneš, direktor Poljoprivredne škole.

Ono što je svakako jedna od najvažnijih osobina ovakvog izvora energije, jeste zaštita životne sredine. Biodizel je biorazgradivo gorivo, nije otrovno. Tipično proizvodi oko 60% manje emisije ugljenog dioksida. Ima prednost pred fosilnim dizelom u pogledu smanjenja emisije ugljikovodika za 20%, ugljičnog monoksida i čestica za 12%, a sumpora za oko 20%.

Pitali smo direktora koliko košta proizvodnja biodizela.

“Vlasništvo zemljišta, mehanizacija, presa, reaktor. Presa za proizvodnju ulja iznosi oko 10.000 KM pa i više, zavisi od kapaciteta proizvodnje. Reaktor košta oko 12.000 KM (ovaj naš reaktor može za 24 sata proizvesti 1.000 l). Sam rast cijena dizela stvara nam nepredviđene dodatne troškove, a ujedno budućnost dizela je ograničena. Ima tu još troškova: električna energija, kupovina hemikalija i prateće posuđe. Takođe, proizvodnju mora pratiti stručni savjetnik. Cijena gotovog biodizela iznosi 1,80 KM”, objašnjava Haneš.

Iako Poljoprivredna škola proizvodi minimalnu količinu ovog goriva, ono što između ostalog treba istaći, jeste da ovakav postupak djeluje ohrabrujuće i  daje nadu u svijetliju budućnost mladih ljudi. Takođe, otkriva silne potencijale poljoprivrede, kvantitet i kvalitet, te usmjerava omladinu u pravcu gdje se možda krije ključ za ekonomsku stabilnost i prosperitet.