Objavljeno: 12. 1. 2017 u 19:28h
Neočišćeni putevi ka zaseocima, zaleđena voda, tek poneki slučajni prolaznik i traktorista, zimska je slika Stričića na Manjači kod Banjaluke.
Najstariji mještani, kažu, navikli su od djetinjstva na oštru klimu, smetove i hladnoću, ali ovakav kijamet, tvrde, ne pamte.
Bez obzira na sibirske temperature stoka se mora nahraniti i napojiti, vatra naložiti i ručak skuvati, a valja se popiti i kafa uz poznatu manjačku šljivovicu.
“Temperature se noću spuštaju i do minus 25: voda je zaledila, to nam je najveći problem. Imam 15 krava i teladi, pa sin i ja po čitavu noć dežuramo u štali i zagrijavamo plinom vodovodne cijevi, kako bismo imali čime napajati stoku. Na ovakvom minusu teško je održati vodu da ne zaledi, ali šta ćemo” – moramo – priča Dojčin Đurđević.
Zbog ekstremno niskih temperatura, Đurđevići su morali da oblože unutrašnjost štale balama sijena i najlonom, ali ni ova izolacija nije spriječila da se inje uhvati po zidovima.
“Bilo je zime i ranije, ali ovakve ne. Posljednjih godina se klima mnogo promijenila. Žao mi je starih ljudi, koji su sami i nemoćni, ali tu smo da im pomognemo koliko možemo. Bitno je da ima brašna i drva” – kaže Dojčin, čije se imanje nalazi na 796 metara nadmorske visine.
Đurđevići žive isključivo od poljoprivrede: prodaju stoku, a od prodaje mlijeka su odustali, jer se, kažu, ne isplati.
I baka Jovanka kuburi sa hladnoćom. Stari „Smederavac“, na kojem se kuva domaća supa i zagrijava voda, grije samo jednu prostoriju i to tokom cijele noći. Druge ne može, jer se nema dovoljno drva.
Jovanka nas je dočekala rakijom, kafom i kolačima. Red se, kaže, mora znati i nikakva zima i minusi ne smiju da remete običaje dobrodošlice.
“Ne znam šta da vam kažem – teško je, voda u kući je zaledila, pa je donosimo iz bunara. Preko noći i u bunaru zaledi, pa led lupamo sjekirama, kako bismo došli do vode” – kaže ova baka.
U zaseoku Pajići naša ekipa srela je i Draženka (40), koji je traktorom krenuo do Stričića. Drugačije, kaže, ne može, jer su seoski putevi zavejani.
“Snijeg nije veliki, ali je hladnoća da „srce puca“. Kod nas u zaseoku ne prolazi ralica, pa sam sa komšijama dogovorio da sami očistimo snijeg, jer ne daj Bože da nekog nešto zaboli, ne bi se moglo sići do glavnog puta”- priča Draženko Pajić.
U ovom dijelu Manjače ima 24 kuće-u svakom od domaćinstava živi najviše po dvoje, uglavnom starih ljudi ili neoženjenih manjačkih momaka. Djevojke su, u potrazi za boljim životom, napustile zavičaj- jedne su otišle u grad, druge u inostranstvo.
“Samo u našem zaseoku nas je četrnaestorica neoženjenih. Ni jedna neće na selo da se pati, pa često kažemo da ćemo ići u Albaniju da tražimo žene, jer nam nije bitna vjera i nacija, samo da imamo s kim da podijelimo život”- kaže Draženko.
Krsna slava mnogih mještana na Manjači je 20. januar- Sveti Jovan Krstitelj. Iako je zima stegla, a led okovao ognjišta, domaćini i ne pomišljaju da ove godine odustanu od proslave svog zaštitnika.
“Ako treba, umrijeću kraj pečenice, ali ću je ispeći. Slava se mora slaviti, bez obzira na zimu i bolest. Prosio bih, ako treba, ali slavu nikad ne bih ostavio”- kaže deda Miodrag Pajić.
Izvor: Blic
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.