Da li je bolji rad na crno kod kuće ili u inostranstvu

Od 30.000 ljudi koliko čeka posao na banjalučkom birou, više od jedne trećine su mladi ljudi koji nemaju više od 30 godina niti priliku da se dokažu.

Hiljade mladih, mahom obrazovanih ljudi, čeka priliku za posao, odlazeći na biro svaka dva mjeseca. Iako su, kažu, odavno izgubili nadu da će ih iko od poslodavaca pozvati i ponuditi posao, na biro moraju zbog osiguranja.

Najviše ih, kažu, boli činjenica da u sopstvenom gradu mogu birati između rada na crno ovdje ili rada na crno u inostranstvu.

“Na birou sam već pet i po godina i nisam imala niti jedan poziv, niti ponudu za posao. Naravno da nisam sjedela kod kuće i gubila vrijeme, radila sam povremeno u Njemačkoj, a i nekoliko sati sedmično čuvala djecu ovdje” – kaže Slađana (28), diplomirani ekonomista, koja se ni ne nada da će je iko pozvati.

Dodaje da je najviše boli što u bankama, na šalterima pojednim ustanovama ili marketing agancijama viđa ljude koji se nimalo ne trude, izbjegavaju posao koliko mogu, dok bi mladi ljudi dali sve od sebe da što bolje obavljaju te poslove.

“Kao diplomirani ekonomista, sa stotine bankarski kurseva i obuka, čamim na birou, a u pojedenim bankama sede slepe i stare tete koje su toliko „ažurne i brze“ da dva sata stojimo u redu. Ne kažem da ih treba otpustiti, već staviti nekog mlađeg da to radi brzinom munje” – dodaje Slađana.

Banjaluka sa ponosom nosi epitet grad mladih, ali mladi tvrde da se u administrativnom centru Srpske, mladim posvećuje minimum pažnje.

Zbog svega toga sve više je onih koji nemaju finansijskih problema i nisu primorani ići na rad u inostranstvo ipak vuče posao na Zapadu, a posebno obećana Nemačka koja nema nijedan procenat mladih ljudi koji nemaju posao.

“Koliko se šanse daje mladim visokoobrazovanim ljudima, kod nas bi Sebastijan Kurc još lepio plakate” – opisao je ukratko stanje u Banjaluci, ali i cijeloj državi mladi politikogog Stefan Ličina.

Toj činjenici u prilog ide i to što na birou čame i doktori nauka, a broj nezaposlenih visokoobzarovanih skoro je veći od onih na ranom mestu.

Stručnjaci stanje u Banjaluci vide kao alarmantno, jer je pokazatelj da u manje razvijenim sredinama može biti samo gore.

“Naš mentalitet više cijeni iskustvo, nego mladost i snagu. I dok je više od polovine mladih nezaposleno, radna mjesta u državnim institucijama zauzimaju ljudi koji su ispunili uslove za penzionisanje. Mladi odlaze i odlaziće sve više. Vidim hvali se vlast da je smanjena nezaposlenost, a i slijepac vidi de se smanjila, jer su ljudi napustili ovaj grad i ovu zemlju” – komentariše sociolog Dragana Aleksić.

Dodaje da sve ovo u mladim ljudima neće izazvati ljutnju ili ih natereti da se više potrude, već će ih otjerati odavde.

“Kada vas u školi neko potrudi i da vam peticu vi imate još više volje i želje da se pokažete, ali kada vas neko ignoriše i ne da priliku da pokažete šta znate, to vas tjera da se povučete i odustanete. Tako je i sa poslom i ljudima, jer bez prilike nema uspjeha” – dodaje Aleksićeva.

Na birou i doktori nauka

Među visokoobrazaovanim mladim ljudima nalazi se i sedam doktora nauka, koji nemaju priliku da se zaposle, jer poslodavcima i državi godine diplome i doktorati, tvrde mladi, ne znače mnogo.

Pored onih sa doktoratom, na evidenciji banjalučkog zavoda za zapošljavanje nalazi se 130 ljudi sa master radom, ali i 30 magistara.

Izvor: Blic/Tanja Vukomanović