Banjalučanin planira putovanje bez novca, nosi samo gitaru

Za mnoge putovanje predstavlja samo put, unaprijed uplaćen i na određen broj dana. Za njega se može reći upravo suprotno. On putovanje, u pravom smislu te riječi, doživljava kao odmor za dušu, put bez ikakvih obaveza, put sa najpotrebnijim stvarima i voljom da se što više obiđe i uživa u putu! Ako ga već niste negdje sreli, upoznajte ga sada, ovdje.

Naš sugrađanin i pustolov, Aleksandar Gluvić, danas nas je poveo svojim dobro znanim stazama.

Putovanje o kojem pričamo trajalo je 43 dana i Gluvić je posjetio 11 zemalja Evrope.

“Nisam obraćao puno pažnje na velike gradove i znamenitosti  tako da sam obišao svega nekoliko značajnijih mjesta. Pažnju sam usmjerio na upoznavanje ljudi”, ističe sagovrnik.

Prošle godine je biciklom otišao u Beograd i na more u Hrvatsku, a nekoliko puta je biciklom išao i u Zagreb. To je u njemu, kako kaže, probudilo želju da biciklom ode u Amsterdam. Kasnije se ipak odlučio za drugi način putovanja – stopom. I tako je sve počelo. Prvih par dana putovanja do Njemačke imao je saputnika, Aleksandara Krečara, ali se on nakon Hanovera  vratio u Beč. Neprijatnih situacija, ističe, nije bilo, sem jedne u Parizu kada su ga dva momka pokušala opljačkati, ali kako tvrdi, to je na kraju bilo smiješno.

Oduševili su ga ljudi koje je susretao na putovanju, obični mali ljudi, a na razočarenja nije naišao.

“Za sve ovo potrebno je malo hrabrosti, ludosti i slobodan duh. Čovjek ne treba da se plaši i treba da bude slobodan. Slobodan u smislu slobodan od novca, hotela, luksuza i svih tih ‘kapitalistickih gluposti’. Novac nije presudan, bas suprotno, da bi se covjek upustio u takvo putovanje on mora da bude nezavisan od novca”, ističe Gluvić.

Iako je za prvih mjesec dana puta potrošio oko 600KM, posljednjih 15 dana nije imao novca i nije mu bio potreban.

Sljedeće godine na put kreće sa gitarom i bez novca!

“U početku sam nailazio na osude okoline koja nije mogla da razumije šta to radim. Kasnije, kada sam im dokazao da je moguće otići u Amsterdam, Brisel, Pariz ili Barselonu sa jednom torbom na ledjima, njihov stav se promijenio”, priča naš sugrađanin i dodaje da je jedan od osnovnih izgovora mladih ljudi, nedostatak novca, iako u suštini da bi se putovalo i što više vidjelo novac i nije potreban. Što je sam dokazao:

“Najljepši dani putovanja su mi bili upravo oni kad nisam imao novca. Ljudi se plaše pustolovina, a to ih sprječava da dožive nevjerovatna iskustva”.

“Kada si beskućnik cijeniš stvari poput tuša u odmaralištu pokraj auto-puta. Cijeniš zgodnu ogradu za sušenje veša u blizini, pristup utičnici i internet. Drago ti je što neće padati kiša, što ćeš se moći ugodno izvaliti ispod kakvog drveta i fino naspavati. Kada si beskućnik, gledaš svijet drugačijim očima.”

Dakako se isplati pitati za savjet ili preporuku ovog mladog momka i avanturistu, te smo iskoristili njegovo prisustvo i zapisali naše iduće destinacije. Obratite pažnju na njegove prijedloge jer su zaista nesvakidašnji:

“Sela sjeverno od Amsterdama, mali gradovi na obali Španije poput Benidorma, mali francuski gradovi u unutrašnjosti”.

A gdje bi Gluvić odveo svoje prijatelje koje je upoznao na ovom putu kada bi došli u posjetu njegovom gradu? Banjaluka, kako kaže, zaista ne pruža mnogo:

“Morao bih se dobro zamisliti gdje da ih odvedem… Smatram da je najvažnije da se krene sa promovisanjem i stvaranjem novih mjesta koja možemo ponuditi turistima”.

Poruka za sve ljubitelje avanture

Gluvić svim ljubiteljima avanture preporučuje da se oslobode straha i da pokažu svoj avanturistički duh. Da ne brinu kako će i šta biti, nego da se opuste i uživaju. Osim toga, novac, hrana i mjesto za spavanje su najmanji problem ako se prepuste pustolovini. I kako je sve ljepše u dvoje, tako bi bilo lijepo i imati partnera za put.

Izvor: banjaluka.news / Autor: Tamara Bogunović