Stanodavci imaju probleme sa podstanarima: Nestanu bez traga, ostave dugove

Većina stanodavaca u Banjaluci izbjegava sastavljanje ugovora, te podstanarima izdaju stan na povjerenje, što oni često zloupotrebe i ostave velike dugove, a često i unište imovinu.

U gradu u koji svake godine dođe više od 1.000 studenata iz cijele države, a mladi bračni parovi nemaju uslove da kupe svoj, iznamljivanje stanova odličan je biznis.

Koliko su podstanarske muke teške, svima je poznato, međutim, nije uvijek jednostavno ni onima sa druge strane.

Tako se namaće pitanje, da li je teže biti podstanar ili stanodavac? Iako je većina na starni ovih prvih, brojni primjeri pokazuju da nije lako dati nekom na korištenje imovinu vrijednu više od 100.000 KM.

Kome izdaje stan nije puno razmišljala ni Banjalučanka Desanka K. koja je svoj stan u Boriku, sedam godina iznajmljivala studentima, o kojima je znala samo broj telefona.

“Imam stan od 60 kvadrata i u njemu su stanovale uglavnom po četiri osobe. Kašnjenja sa računima je bilo, ali uvijek se nekako riješi, sve dok mi četiri momka nisu ostavila duga više od 3.000 KM i nestala. Na telefon su nisu javljali, nikad ih više nisam vidjela, a kome god da sam se obratila, rekli su mi da nemam nikakav dokaz da su oni tu uopšte stanovali” – priča Desanka, koja prizanje da joj ugovor nije pao ni napamet, ali od tada bez ugovora ne izadaje stan ni bratu.

Kaže da se poslije, u razgovorima sa ljudima koji su imali slične probleme, naslušala svega.

Od toga da postoje podstanari koji dvije godine nisu čistili stan, do onih koji su uništilu komplatnu stolariju.

“Ne možete ni vjerovati kakvih sve ljudi ima i šta se sve radi. Znam ženu koju su podstanari koštali skoro 10.000 KM, koji su pri tom razbili wc šolju i poskidali lustere” – dodaje ona.

Nema ni približne procjene koliko se stanova u Banjaluci izdaje, jer velika većina to nikome na prijavljuje, a iz agencija koji se bave prodajom i iznajmljivanje nekratnina, kažu da ugovr sa podstanarom napravi tek nekoliko njih godišnje.

Da su stanodavci nemarni, saglasan je i ekonomski analitičar, Zoran Pavlović, jer se pri izdavanju stanova uvijek traži neki lakši put.

“Mi smo narod koji puno radi na povjerenje, a malo na ugovore. S druge starne, mnogi ne znaju ni da naprave ugovor, a kada treba da angažuju nekog da ga sastavi, to im bude skupo. Tako tražeći jeftiniju varijantu izaberu najskuplju” – objašnjava Pavlović.

Ono što bi on savjetovao je da svako prije izdavanja stana sastavi ugovor, obavezno ga ovjeri kod notara ili u opštini, što ne košta više od 20 KM.

“Prvo je ugovor, drugo je da u ugovoru sve mora biti jasno napisano i definisano, zatim, moraju biti unijeti podaci onog ko stanuje, da se u svakom momentu preko policije može zati gdje je on. I na kraju, kada stanodavac dolazi po kiriju, treba da traži plaćene račune” – objašanja on, te dodaje da su podstanari u cijeloj priči ipak u boljem položaju, jer nemaju šta da izgube.

Oprezne gazde

Za razliku od onih koji o svojim podstanarima znaju samo ime i broj telefona, a tek prvog u mjesecu svrate po kiriju, postoje i oni koji podstanare redovno provjeravaju, za nečiji ukus i previše.

“Iako smo sve redovno plaćale, čak je dolazio i u goste, toliko je bio sumnjičav da je dolazio i kad nas nema. Kada se poslije vikenda provedenog kod kuće vratimo u stan vidimo da je neko ulazio. Neke stvari nisu na svom mjestu, često donese ili odnese suđe, zatvori ili otvori prozor, što je bilo malo i jezivo” – kaže Sanja Milić, koja se iz tog stana odselila upravo zbog neobičnog gazde.

Izvor: Blic/Tanja Vukomanović