Banjalučanka koju je zadirkivanje vršnjaka otisnulo na svjetske piste (Foto)

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 5. 9. 2017

Već sa 15 godina napustila je rodnu Banjaluku i otisnula se na svjetske modne piste. Od tada živi u koferu i na točkovima. Barem onda kada nije na snimanjima ili Banjaluci kojoj se rado vraća.

Sanja Matić (29) u razgovoru za magazin Lola se prisjeća svojih početaka, te otkriva da je modeling u početku nije naročito privlačio. Zbog želje da popravi držanje svog tijela, roditelji su je upisali na manekenstvo, ne znajući da joj time daju kartu za cijeli svijet.

Na internetu nema mnogo podataka o tebi, znači li to da izbjegavaš medije?

Nisam osoba koja voli da se eksponira, na modeling gledam kao i na svaki drugi posao. Svjesna sam da kod nas nema mnogo djevojaka koje su na ovom polju uspjele van naših granica, ali u inostranstvu ja sam samo ‘jedna od’. Izlazak u novinama ili pojavljivanje na TV-u kod nas ne doprinosi mojoj daljoj karijeri. Kad sam kući želim da uživam sa svojom porodicom, momkom i prijateljima, isključim se iz posla, učim, sanjarim. Zadovoljna sam sobom, nemam  komplekse i potrebu da me okolina ‘odobri’ (like).

Kako je tekao tvoj put od Banjaluke do svjetskih pista?

Počela sam jako mlada. Moje prvo putovanje bilo je sa 15 godina kada sam isla za London. Roditelji, čiji je primarni cilj bilo moje ‘držanje’, upisali su me na manekenstvo još kao djevojčicu. Zbog visine i mršavosti, a i dječijih šala na moj račun (prozvali su me žirafom), povijala bih kičmu u hodu. Bilo me je stid. Danas zahvaljujem bogu na tome, a žirafa mi je postala omiljena životinja. (smijeh)

Sa 15 godina, tadašnja agencija u Banjaluci odvela me u Zagreb na kasting. Tu su bile velike agencije iz cijelog svijeta koje su me odmah zapazile. Nedugo nakon toga, otišla sam u London, zatim Pariz, pa New York. Nisam bila svjesna tadašnjih dešavanja, a nisam ni imala veliku želju da se bavim tim pozivom. Kao i svako dijete, htjela sam kući. Nije bilo Vibera, Facebooka, Instagrama, WhatsAppa kao danas. Osjećala sam se milionima kilometra daleko od roditelja i prijatelja. Ali izdržala sam, svjesna da ću samo tako uspjeti vidjeti svijet, upoznati ljude, odrasti. Sada posmatram modeling kao jedan od najboljih poslova dok si mlad, samo je bitno da čovjek zna to da iskoristi na pravi način, ne poleti u oblake, i uzme maksimum iz svega.

Sa kojim poznatim brendovima si sarađivala, možeš li izdvojiti neki koji ti je posebno drag?

Svaki posao ima svoje drazi, u suštini mi je najbitnije kakvi su ljudi sa kojima sarađujem, kakva je energija i atmosfera. Takođe su mi jako dragi poslovi koji me odvedu na  destinacije na kojima nikad nisam bila. Čini me srećnom upoznati nove krajeve, ljude, kulture. Jedan od takvih poslova je Aubade (brend iz Francuske), sa kojim sam išla na Costa Ricu.

U Americi sam pet godina radila za Ralph Lauren. Provesti toliki vremenski period sa istom ekipom je nešto divno. Svaki put kada bih radila za njih, bilo je kao da se vraćam svojoj porodici. Izdvojila bih još nekoliko poslova kao što je L’oreal za kosu, Benetton, Champion, Vogue Spain… Za ovoliko godina, bilo ih je mnogo.

Na koje mjesto bi se rado vratila, a na koje se često vraćaš?

Iako sam dijete prirode (obožavam drugačije kulture, neobičnije krajeve) ipak se se najradije vraćam New Yorku. Grad u kojem ujedno provodim i najviše vremena i  mjesto gdje sam stekla najviše prijatelja. Ali to je takav grad da i kad ste sami možete da se nezaboravno zabavite, jer nije ‘sramota’ otići sam u kino, muzej, prošetati, uzeti čas vajarstva, crtanja, plesa (šta god vam padne na pamet postoji u New Yorku).

Takođe bih izdvojila meni posebno drago mjesto, gdje nisam bila poslovno, ali mi je ostalo u srcu i duši kao jedno od najljepših iskustava u mom zivotu, a to je Tanzanija. Imam želju da se vratim. Spavati u šatoru usred Safarija, okružen divljim životinjama, je nesto neopisivo. Susret potpunog mira i slatkog uzbuđenja.

Gdje ti je stalna adresa? Ako je imaš.

Stalna adresa mi je Banjaluka, jer ipak – kuća je kuća. (smijeh) Tu su mi najdraži ljudi, tu su mi korijeni, tu mi je ormar. (smijeh) Druga adresa mi je kofer. (smijeh)

Na čemu trenutno radiš?

Trenutno završavam studije Unutrašnjeg dizajna u Londonu. U tome najviše uživam i želja mi je da, kada završim sa modelingom, upravo to bude moj sljedeći poziv. Učim, trudim se, gradim se pa ćemo vidjeti šta će biti. Nije lako živjeti u koferu, crtati i učiti po holovima zgrada, aerodromima, kafićima, ali to su slatke muke. Divno je uzeti iskustvo iz modelinga, inspiraciju iz raznih gradova i država i upotrijebiti je u sljedećem poslu.

Studirala si novinarstvo u Banjaluci, jesi li završila studije? Vidiš li se u toj oblasti?

Da, počela sam studije novinarstvo u Banjaluci i, nažalost, kada su mi ostala dva ispita do završetka prve godine, morala sam stopirati/zalediti godinu. Bilo je nemoguće putovati i izlaziti na ispite, jer je program bio po Bolonji. Nije problem bio učiti, ali nisam mogla prisustvovati nastavi. Iz engleskog, koji mi je kao maternji jezik, nisam mogla dobiti 10 jer nisam odslušala predavanje. S vremenom sam shvatila da to i nije ono što ja želim. Usmjerila sam se ka unutrašnjem dizajnu i mnogo sam sretna zbog toga.

Kad si se pojavila na predavanjima, među ostalim studentima se jako brzo proširio glas o tome ko si i čime se baviš. Sjećam se razočarenja jedne djevojke što si došla u patikama i bez šminke, ona je očekivala glamur sa piste. Dešava li ti se to često, da ljudi očekuju da si i u privatnom životu sređena kao na snimanjima?

Samo kod nas ljudi misle da modeli moraju biti sređeni, u štiklama i sa šminkom (silikonima, nadograđenom kosom, noktima, trepavicama..). U inostranstvu se traži  isključivo prirodnost. Kakva sam u privatnom zivotu, takva dolazim i na snimanje, a na njma je dalje da me ‘srede’ kako posao nalaze. Glamur je jaka riječ. Svjesna sam da ljudi gledaju na ovaj posao kao nešto glamurozno, ali daleko je to od toga. Nije sve onako kako izgleda. To bi trebali svi da shvate, pogotovo u današnje vrijeme kada su na Instagramu i Facebooku svi ‘savršeni’, pa ljudi sa slabijim karakterom dobijaju komplekse, postaju depresivni i nezadovoljni svojim životom. Svi smo mi samo ljudi.

Ljudi obično vide samo lijepu stranu modelinga – putovanja, glamur i naslovne strane, ali rijetko ko razmišlja o radu i naporu koji stoji iza svega toga. Šta ti najteže pada u svijetu mode? Poželiš li nekada da ga napustiš?

Mislim da su iz prethodnih odgovora svi mogli da shvate da u modelingu nije sve med i mlijeko. Potrebno je uložiti dosta truda i napora, zadržati se čvrsto na zemlji, imati krajnji cilj, ne otići u pogrešnom smjeru, izboriti se sa svakakvim narodom. Najteže mi pada odvojenost od porodice i meni dragih ljudi. Koliko je dobro putovati i ići sa jednog mjesta na drugi, toliko i dosadi svakodnevno mijenjanje. Taman nešto započnem, pa moram ići, pa onda sve ispočetka. Nikad ne znaš kakav će ti sljedeći dan biti, ništa ne možeš isplanirati. Ali sa druge strane, ne bih voljela ni da mi je unaprijed poznat svaki dan, da upadnem u kolotečinu života. Eto, čovjeku nikad udovoljiti. (smijeh)

Iskoristiću maksimum koliko mogu u modelingu, pokušati raditi dok završavam studije i ne uđem u posao unutrašnjeg dizajna. Svjesna sam da će jednom doći kraj ovom pozivu i naravno da ga planiram napustiti, ali kao što sam već rekla, planiranje mi nije jača strana. (smijeh)

Izvor: lolamagazin.com / Autor: Vanja Stokić

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?