Veseli maturanti banjalučke Medicinske škole u đačkim klupama poslije pola vijeka

Istinitost poznate izreke “Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba” posvjedočili su u subotu bivši maturanti banjalučke Medicinske škole, koji su se okupili poslije pola vijeka da ožive uspomene na mladost i školske dane.

Na druženje je došlo 80 đaka, kojima, iako gaze sedmu deceniju života, ne manjka mladalačke energije i volje za druženjem i pjesmom. Uglas pričaju da su bili generacija koja je mnogo učila, ali se družila i pomagala međusobno.

“Bila su to vremena bez zavisti, kada smo svi bodrili jedni druge. U školskim klupama su se rađale iskrene, prave i časne ljubavi, mahom prijateljske, ali bilo je i onih koje su iznjedrile brakove. Išli smo na igranke u “Čajavec” i matinee u Domu kulture”, priča bivša maturantkinja odjeljenja četvrti b Nada Janjuš.

Dodaje da su je preplavile emocije zbog susreta sa drugovima.

“Sjećam se da me je bilo strah da li ću doživjeti ovako nešto, ali hvala Bogu evo me sa svojim drugovima. U ušima mi još odzvanja moje ime kada nas je razrednik prozivao u školskom dvorištu ispod lipe”, sjeća se Janjuševa.

Nakon proslave mature svako se razišao na svoju stranu. Jedni su se zaposlili, drugi upisali fakultete, a mnogi su otišli u inostranstvo. I jedni i drugi su od vragolastih đaka stasali u uspješne doktore, privrednike i profesore. Jedan od najuspješnijih u generaciji je univerzitetski profesor Ostaja Đukić, koji godinama podučava etici i moralnim načelima brojne generacije studenata.

“Bili smo divna generacija, iako su ljudi tada jako teško živjeli. Učili smo da naučimo, solidarisali se i voljeli. Iz škole pod jablanima sam krenuo da gradim karijeru i najljepše uspomene me vežu za to doba”, rekao je Đukić.

Druženje sa nekadašnjim maturantima sa kojima je dijelila klupu, ljubavne tajne i slatke đačke muke nije željela da propusti ni Marica Srdić, koja je došla iz Beograda.

“Poslije mature sam otišla u Beograd da studiram stomatologiju. Danas nakon 50 godina prvi put vidim neke školske drugove, ali se prepoznajemo. Sjećam se da je tokom školskih dana moj razred bio najpopularniji jer su najbolje djevojke bile u odjeljenju”, prisjeća se Srdićeva.

Glavni “krivac” za okupljanje ove generacije je nekadašnji maturant, poznati doktor Dragutin Ilić.

“Srednja škola je nešto što se ne zaboravlja jer tada se ulazi u godine zrelosti i zbog tog sjećanja se sastajemo na svaki jubilej od maturiranja”, kaže Ilić.

Dodaje da je banjalučka Medicinska škola tada bila jedna od vodećih škola u bivšoj Jugoslaviji.

“Imali smo divne profesore, koji nas nisu učili samo ono što nam je bio posao, nego su nas podučavali da budemo dobri ljudi, a to smo i postali”, rekao je Ilić.

Kada je sat otkucao podne, svi bivši đaci su sa osmijesima ušetali u zgradu banjalučke Gimnazije, na čijem se mjestu, do zemljotresa, nalazila Medicinska škola. Nekolicina bivših profesora ove generacije koja se pojavila na proslavi u učionicama je ponovo prozivala svoje đake.

Bivši razrednik jednog od odjeljenja Tihomir Levajac (80) kaže da se s ponosom prisjeća perioda od prije 50 godina.

“Oni su bili prva generacija koju sam vodio i zajedno s njima sam stario. To su najljepše godine mog života jer sam kao mladi profesor došao iz Srbije u Banjaluku i sve mi je bilo novo”, rekao je Levajac i dodao da su svi odreda bili dobri đaci, a danas su dobri ljudi.

Veseli “maturanti” su uz igru i pjesmu nastavili da se prisjećaju mladosti u jednom banjalučkom kafiću.

Počast preminulim

Nekadašnja generacija maturanata Medicinske škole nije zaboravila ni svoje školske drugove i profesore koji su preminuli.

“Nažalost, većina naših profesora je umrla, a ima i školskih drugova koji su preminuli. Samo u mom odjeljenju ih je pet preminulo, zato smo sjećanje na školske drugove i profesore objavili u “Glasu Srpske” kako bismo im odali počast”, rekao je Dragutin Ilić.

Izvor: Glas Srpske